- P
Da li je bela svetlost, koju su ljudi vidjali prilikom kliničke smrti, u stvari prva svetlosti koju vidimo prilikom rodjenja?
Da li su ljudi koji su preživli kliničku smrt u stvari bebe koje umru odmah nakon rodjenja?
Da li je ljudska duša besmrtna?
Sperm stop!
kome se spermuje :http://gkojadinovic.blog.rs/gallery/3555/previews-med/20090830_003936_3523.jpg
- P
Ako si bio krastavac kako onda objašnjavaš belu svetlost?
Krastavci nemaju oči! 
Nevezano za religiozne i naučne stavove, mene donekle fascinira jedan čisto filozofski argument za reinkarnaciju.
Po čemu se razlikuje stanje prije rođenja od stanja posle smrti?
Ni po čemu! U oba slučaja vas nema - ne postojite!
Pošto ste iz stanja nepostojanja prije rođenja došli u stanje postojanja rodivši se, izlazi da bi se to isto moglo desiti u nekom trenutku nakon smrti.
Međutim čak i ako se to desi, mislim da ne možemo da se sjećamo prošlih života.
Dakle, možda posle smrti možemo ponovo imati subjektivni doživljaj da smo živi, ali to bi bila neka druga osoba, koja se ne bi sjećala prethodnog života.
Da li su ljudi koji su preživli kliničku smrt u stvari bebe koje umru odmah nakon rodjenja?Ovo mi je zanimljivo... Mada, ovo su teme bez odgovora, onako, dušu dale za dokolicu...svi imaju neko viđenje i mišljenje, a jedino u šta možeš biti 100% siguran je da niko ne zna odgovor. Nema kraja. Nema zaključka.

Ja sam pre dve godine spašavao jednog što se davio, tj. potonuo pa se zamalo nisam i ja udavio i mogu reći da je malo falilo da sam bio na pola puta e sad nema tu ni bele svetlosti ni kurca ni palca ni anđela ni demona, to samo ljudi umisle da su videli nešto jer ih ceo život kljukaju glupostima kao francuz gusku orasima.
A da i kako to uvek svi vide belu svetlost i anđele? Niko ne vidi demone i đav'le koji su došli po svoje.- P
LOL šta ako si korišćen za nemačke scat porniće sa debelim babama?
- [
Šta ako mislimo da ono što smo mislili smo zapravo mislili da mislimo?

Mi ne umiremo.

Не видим чему толика фасцинација тиме. Живот је настао пре пар милијарди година, та ми смо практично били мртви читаве милијарде година, све до пре пар деценија. И опет ћемо у ништавило за коју деценију. Мени је то ок.
Ал' човек је пичка, па не може да се носи са ужасавајућом истином и не може да живи за сада, па зато смишља бога и "оне светове" и тиме велича смрт и уперен је против живота. Човек је највећа бедара од свију животиња.- d
EVO DOKAZA! UMIRU!

Ako bi smela da se ubacim,slazem se sa Warnerom.Ljudska potreba da se tesi je ogromna,pa ima pakao raj itd...Tesko je prihvatiti da je ovaj zivot sve sto dobijamo,pa svi oce repete.Mada bih volela kad bi reinkarnacija postojala.Zasniva se na osnovnoj cinjenici da se materija ne moze unistiti vec samo prelazi iz jednog oblika u drugi,pa tako i dusa.
- d
Alo ljudi umiru, jer da ne umiru cela moja familija bi crkla od gladi!!!
Svi su kamenorezci, grobari i voskari.
- PЈовичић
Tipični vukajlijizam :)
A, šta, krivo ti što ti nisi otvorio? :))

The Soul is the single most absurd invention made believable by the desires of Man. Man fears the unknown of the absolute abyss, Death. The imagination of Death injects fear, for the complete cessation of sensations, is something that cannot be imagined and understood.
Death is Man's First Great Unknown. The great paradox of death is that though unfathomable, it had incarcerated the imagination of poets and philosophers. For man to quell his quivers in the face of the First Great Unknown, Man conjures the Second Great Unknown - The Soul.Postulated to be eternal and undying, perennial and more real than the physical, Man crafted for himself the concept of the Soul. Just as Man can never comprehend the cessation the sensation, man can never behold the eternalization of sensation.

Ја мислим да ништа није ''мртво'' у оном смислу у којем најчешће узимамо тај израз.
Једино што може да се догоди је да се једне микрочестице убрзају, док се друге успоре. Стајања нема.
Простонародни пример- цркотина. Једне честице успоравају функције (оне које су одржавале биће у покрету и свести) док друге почињу да убрзавају (оне које изазивају распадање). Да би нешто било ЗАИСТА мртво, онда би требало све микрочестице да се, једноставно, зауставе.А што се тиче беле светлости, ја мислим да је то више последица аутосугестије и пласирања таквих прича. Да су људе годинама убеђивали да се види љубичасто, неко би тврдио да је баш то доживео у клиничкој смрти. Тако да ми та прича не пије воду уопште.
А што се тиче реинкреирања... Хм... Ја сам присталица теорије ''космичке правде'', што значи да душа која је бесмртна, кад пређе у нашу димензију смртности, једном мора да се врати у матичну димензију како би се задовољила правда тиме што је душа залутала где не треба. Да ли је могуће да се то догоди више пута? Нисам сигуран, али не искључујем ту могућност.

Интересантан став Јанковићу, само што је прича о белој светлости донекле реална. Наиме у тренутку смрти, клиничке или биолошке, у човековом мозу се лучи ненормална количина једне психоактивне супстанце којој сам заборавио име, и која се поистовећује са допом, тако да можда та прича потиче од халуцинација на прагу клиничке смрти. Ово остало, као иначе и сваки друг став о смрти може а и не мора бити тачан.

Ovo će možda boleti.
Ne.
Nikakva reinkarnacija, monohromatska svetlost ili vapaj majke božije neće učiniti tvoju dušu besmrtnom. Naprosto umreš i više ne postojiš. Ali cela filozofija se razvija i kulminira u jedan beskonačni niz slobodnih misli koje kroz prizmu vaše ličnosti postaju neoborive, jer je to zapravo previše jednostavno rešenje previše idealizovanog problema. Što i nije loš rezon. Nastavite da čavrljate.
http://www.youtube.com/watch?v=cdmMEKPFDTY&feature=related Neverovatan video, pogledajte svih pet delova i ova tema će vam biti jasnija, ovim slučajem se bavila i engleska crkva ....
