Logoraš
Živi leš, etiopljanin. Osoba na čijim štrčećim rebrima možeš slobodno učiti prvenče da broji. Koščato stvorenje koje dok hoda, kod prisutnih izaziva određenu dozu straha u iščekivanju preloma tankih nožica poput čačkalice o kutnjak nakon krmljanja žilave krtine.
Bez duše i da pusti goluba, bledog tena i očiju k'o u Pjerluićija Koline, predstavlja živu definiciju glumca kakvog Spilberg nikada nije pronašao za potrebe snimanja "Šindlerove liste".
- Tata, ovo je moj novi dečko. Zove se Čedomir.
- Ovo?
- Budi pristojan, tata!
- Je l' tebe sinko izela neka, da prostiš, boleština pa si mi se tako usukao?
- Ne, gospodine. Takav mi je metabolizam, ali i slabo jedem, da budem iskren.
- Slabo jedeš? E pa 'ajde onda da tebe tast na'rani k'o gospodina. Spremio sam džigerice u skrami, sidu leče.
- Ja sam vegeterijanac.
- Vegeterijanac? Sad mi je sve jasno. E slušaj me dobro! Takav mi nećeš u kuću, jebeš mi mater, a niti će moja jedinica u tvoju. Pored, koliko-toliko, živog zeta ja da zovem komšiju da mi pomaže kad koljem svinju?! E oprem, nema!
- Tata bre!
- A ti, pile tatino, umesto nekog rumenog u obrazima da mi nađeš, ti mi dovodiš ovde ovog logoraša. Vidi ga bre kakav je k'o podgrejan leš! Glupa si na majku, da znaš.