Prebiti se
Presamititi se. Biti bez volje i ne primjećivati svijet oko sebe. Rezultat teškog života, ali i mogućeg korišćenja psihoaktivnih supstanci.
- Vidi onoga kosmurana tamo, kako se prebio kukala mu majka.
- Život ga je slomio.
Staviti katanac
Izraz kojim se želi iskazati da je preduzeće otišlo u kurac, kako u finansijskom tako i u svakom drugom pogledu, te bi stoga najracionalnija a ujedno i jedina moguća odluka bila uzeti u ruke daske i macolče i sprovesti jedno zatarabljivanje, a nakon toga proglasiti stečaj.
S druge strane izraz može označavati i završetak obavljanja neke radnje u vidu rešenosti da se više ne praktikuje u budućem periodu.
-Gospodine Krivokuća kako komentarišete to što je od 2011. do 2014. godine 18.000 preduzetnika stavilo katanac?
-Vidite nisam znao za taj frapantan statistički podatak a baš sam juče u kafani ručavao sa Markom Blagojevićem. Stvarno strašno! Bogu hvala te su tu ova javna preduzeća pa imam gde da ubacim decu.
---------------------------------------------------------------------------------
-Gospođo Ras kako komentarišete izjave dotičnih da vama fali seks?
-Slušajte, ja sam u svom životu imala dovoljno seksa. Moj muž je umro kad sam ja imala 41 godinu i ja sam tada stavila katanac na pičku, jer je on meni bio sve na svetu i meni to više ne treba. A da vam u poverenju kažem nije da komšija Ika nije pokušavao.
Odin
Veliki čovek, odma da vam rečem. U prejaku familiju rođen, podignut i na pravi put izveden. Velike škole mu bijahu omogućene, znači sve top štono bi se reklo i umjesto da nastavi svoj put ka ostvarenju sna svoje familije, da jedan dan kroji kapu građanima Njemačke najjače zemlje ever, Odin se spanđa sa nekim ciganima koji su mu čistili kuću i tu počinje njegova propast.
Sve je počelo sa običnom kafom kad mu je donosio Zenelj, glava familije koja mu je kuću čistila, oficijelni donosač kafe mladome Odinu. Odin ga pita što bazdi ka da je nešto mrtvo obuka a Zenelj se uozbilji za trenutak, diže brk pa mu odbrusi:
- Ej Odine, Odine, Ooodine, niste mi rekli sveee, rečite jednom Odineee, zašto pitate mee!
Tu se Odin nađe u čudu i poče da razmišlja oće li ubiti Zenelja na licu mesta ili da mu familiju zapali pred oči. No, ništa, iskulira Odin, ipak je Zenelj oficijelni donosač kafa, uze onu kafu i naredi ovome da napusti livadu.
Dani i dalje prolaziše i više nego dosadno stalno, škola stalno, ribe u novoga Mercedesa, znači u očima Odina užas živi, smor smorni i ne znajući što će više od života svoga pozva on jednu noć Zenelja u svoje odaje i poče da mu se jada kako mu je dosadno, kako ne zna što će sa sobom, odlične ocjene, curice mijenja ka čarape, sve u fulu naj naj ali, ipak, ne zna zašto svako veče osjeća gorčinu čim se oblanda lijepoga života u stomaku istopi. Pažljivo ga Zenelj sluša pa mu mudro reče
- Odine, Odine, Oooodineee, nemam sad tu kod mene ali za brata moga najmilijega (pokušava da ga poljubi no ga Odin brzim pokretom udara muvalicom), aj, aj, ajjjj, dobro je brate, ne moraš da me biješ, nećemo se ljubit, aooo, no da nastavim priču, nemam sad ođe kod mene trenutno ali za par dana stiže mi roba iz Vrela, znaš li kakva, ali bez brata moga Hajrudina znaš li kakva, pa ću viđeti nešto da ti donesem, da te maknem iz te muke a i vidi ti se brate vidi se da polako kloneš!
Tu se Odin malo razvedri i počeše priču o Crnoj Gori i pičkama iz Budve do kasno u noć. Nedelja dana prođe dok si reka „I DA DOĐE MATERACI SVRŠIT ĆEMO JOJ PO FACI“ i konačno mu dođe u gluvo doba noći Zenelj na vrata, taman kad je gleda Odin neke porniće bdsm kategorije. Uđe Zeno sav zadihan, blijed ka krpa, utrča u sobu i odma’ se fata za bokal sa astala i sasu ga sebe u usta da utoli žeđ. Odin ga gleda ka da je pa’ sa Marsa i poče tu da kune kakav je to način da mu tako upada u sobu, mak te spopa, e rak ti utrobicu džara, majmune!!! Tu ga Zeno smiri i poče priču:
- Ajde, jadan, koji ti je kurac, viđi ga, znaš li ti kroz kolike muke ja prođoh noćas da ti donesem ovo!
I izvadi dvije kutije nečega, Odin ka muva na govno odma da vidi što je to, što ti je to, što li mu je to, zagoba što li ti je to zaboga! I Zeno opet poče:
- Brate, znači ja ovo samo zato što si moj brat, znači ovo nikome ne bi davao ali ti si mi u srce, vidiš li (pravi srce sa rukama na grudi), ti Azra i Ljiridon, vi ste mi znači tu, e ovako, ovo sam nabavio iz mojeg rodnog grada Podgorice, ovo su moji momci donijeli, znači imam za tebe tablu Bromazepana i šaku Dijazepama a to ti je, brate, znači jače od toga ne moš da nađeš danas ali sigurno, evo kad ti se kunem!
Odin opčinjen pričom odma pohrli da uzme kutije da se uradi po prvi put no ga opet Zeno zaustavi i poče sa pričom:
- Polako, pooolako, jadan, aooo, oli frku da mi napraviš, slušaj, idemo ovako, znači odma iz najjače uzmeš 3 bromazepana i šaku dijazepama odma šibneš iz najjače i brate eo kad ti se kunem biće ti iz najjače!
Odin i prije no što je ovaj i završio sa pričom uze ljekove, šibnu se odjedanput, brate, kidaju mu se noge, u glavu mu bije neka pjesma njemu nepoznata neprestano i poče da se dere na Zena „OD VINAAA, OD VINA, NIJE OD KARMINAAAAAAAA, OPAAA, BRATE, KAKO ŠTO JE OVO, KOJI JE OVO JEZIK ALOOO“ a Zeno kao iskusniji pa uze 4 Bromazepana i šaku dijazepama no kao i vazda zna se da su 4 Bromazepana NO NO i tu Zenelj pada mrtav kao kosom pokošen a Odin i dalje vrišti „NA RUCI MI SAT, VEĆ ZOVE ME GRAD, A OČI JEDVA SAM OTVORIO!!!“
Posle prelude noći u sobi budi ga vriska i galama majka ga polijeva šlauhom i konačno mu se oči otvaraju i odma ga salijeću pitanja “Ko je ubio Duška Jovanovića“ i „Zašto je Zenelj nađen od strane sestre mu na podu mrtav“. Tu Odin sabira 34 plus 144 i kockice mu u glavi rade iz najjače i odjedanput briznu u plač, majka ga zagrli i odma poče:
- Ajde, jadan, naći ćemo jačeg oficijelnog donosača kafa, što ti je, saberi se, moraš u školu!
No Odinu na umu je sada samo pet stvari bilo:
1. Crna Gora
2. Budva
3. Pičke
4. 3 Bromazepana
5. Šaka Dijazepama.
Sprema se malo obuće, par šortseva i 2 majice, kupuje se karta za CG iz najjače klase i sijeda se u avion. Usput šmeka stjuardesu ali ništa jače nije bilo od toga. Posle 4 sata stiže na Tivatski aerodrom, tu sijeda u obližnji kafić, šiba 2 espresa i fata taksistu i veli mu „DRIVE ME TO THE BUDVA PLEASE, TO THE BUDVA PLEASE, TO THE BUDVA PLEASE“ a taksista ga gleda i veli:
- Ispušiš mi kurac, yes? That will take you 10 ojra and ni centa manje!
Odin vadi 200 eura i veli mu kroz jebački osmjeh:
- This will be enough, Ill be back!
I tako stiže Odin u Budvu a tamo brale tačno ka iz priča, šiba iz klubova divan turbo zvuk i šetaju se pičke po plaži. Odin odma majku zvrcnu da ga ona zovne i reče joj da mu pošalje para, oće ođe da živi. Majka kuka ali posla (ka svaka majka) i u Budvu ostaje Odin 2 godine, tu uči polako jezik i nalazi curu Beranku Miru. Spanđali su se tako što ga je Mira odbranila od nekih Rusa što im je Odin greškom uzeo separe, tu se rodila iskra ljubavi i tako jednu noć gostovaše Dado Polumenta u Trokadero i tu se nađe Odin i na prvu pjesmu je Odin pao na Šaka i ono baš je bila odlična atmosfera u klubu kada Dado poče onu magičnu „OD VINAA, OD VINA, NIJE OD KARMINA“ i tu Odin gubi razum miješa Kokain sa Sprajtom i to iz najjače, pije vele da se jače ljudi nisu provodili no tu noć u Trokadero. Posle 2 dana sna budi se Odin pored Mire svoje najmilije reče joj otvorenoga uma:
- Mira, dobro si me služila no ja moram do Podgorice ići pa puklo da puklo!
Mira pokuša da ga zaustavi, zavapi nešto no Odin 2 kese na leđa i bjež na autobus, sat ipo vremena posle eto ga Odin u Podgoricu, poče da traži Vrela, to magično mjesto o kojem mu je Zenelj Sveti pričao, dako se dočepa opet onog preluda osjećaja da mu opet Dado u glavu zapjeva. Posle 2 dana, 4 bureka i 20 kafa stiže Odin na Konik odma pored tu su Vrela no na Konik on pokupi strašne priče kako u srce Vrela na gomili Bromazepana i Dijazepama najjače droge ovoga vremena spava Bobi lični mezimac trve gospodara CG Mila Đukanovića i da taj od svakoga pršutu pravi no ne uticaše te priče na Odina ič naoružan sa dvije kese mladoga luka blagoslovima svojijah predaka i mudima do poda uputi se on u Vrela. Čim kroči na tu opasnu teritoriju odma ćuskije sa neba, provala oblaka, znači Pakao na zemlji, no opet Odin se nekako kroz ulica par provuče i stiže do srca Vrela maskiranog u azil za pse no od jedanput 2 metka u glavu Odin dobija od strane nepoznatog napadača, pada tu mrtav na mestu sna neostvarenoga.
Megi
Riba koja cokće dok oralno zadovoljava.
- Gde je?
- Šta ti je, ćale, ko?
- Sinoć mi bilo mrsko da ustajem iz kreveta, došao sam umoran iz druge, ali sad ćeš sve da mi priznaš!
- Ćale, na čemu si?
- Beba, cucla, vanbračna žena... pričaj da ne pucaju koske! Jedva troja usta 'ranim, samo mi to još treba!
- Kakva bre beba, šta si pio? Bila mi sinoć Maja iz komšiluka, čika Radetova i teta Desina. I niko više.
- Aaa... idi bre, što odma' ne kažeš. Živ sam pretrnuo. Desa, hehe. Šta ti je genetika.
- Šta to gunđaš?
- Ništa, ništa.
Kuglaš
Pripadnik grupe teoretičara zavere gde se planeta Zemlja smatra okruglom tvorevinom.
Gledaj ovog koje argumente baca, kaže da se sva mora i okaeni drže silom gravitacije.
-Odmori se čoveče, to je klasičan kuglaš, kakvi su nije ni čudo što ljudi počinju sumnjati da je zemlja ravna ploča!!!
Usrati
Развалити начисто.
- Брате, ко те то усро од батина?
- А ћале чуо да је ми Анкица закевила, после ме изљубио...
- Ау, па ко те откуцао..?
- Баба друкара!
SOS telefon za samoubice
Akcija osmišljena da u poslednjem trenutku odvrati namernika od susreta sa večnošću. Broj je letos postavljen na Brankovom mostu, Meki ovdašnjih kamikaza.
Malo čudna ideja, jer ako već neko krene da isproba gravitaciju, koji će mu đavo mobilni u džepu? Možda da bude teži..
Skakač: "Halo, hteo bih da porazg..."
SOS:"Poštovani, dobili ste govorni automat.Za razgovor sa terapeutom, pritisnite 1.Za informacije o vodostaju, pritisnite 2.To continue in english, press 9."
Skakač: "O, jbt... ajde 1"
SOS: "Za samoubistvo zbog ljubavi, pritisnite 1. Za bankrot, pritisnite 2. Za duševni bol zbog gubitka bliske osobe, pritisnite 3. Za ostalo, pritisnite 4.
Skakač: "Jel' ovi mene zajeb....ma ajde opet 1...joj, Radojka, sve ti jeb..."
SOS: "Za prevaru sa kumom, pritisnite 1. Za prevaru sa najboljim prijateljem, pritisnite 2. Za prevaru sa kolegom s posla, pritisnite 3..."
Skakač: "Zajebi.... Džeronimoooo!!!"
Standard Miks
Apotekarski, to mu dođe koktelčić lekova koji naručuje skoro devedeset odsto srpske populacije koji je premašio četrdesete. Postao je standard. Sastoji se od odgovarajućeg leka za srce, antiinflamatora za reumu i nekog smeška kao pomagača za toleranciju šefa koji je i sam zapao u krizu srednjih godina, pa mu nekako najdraže dođe da se iživljava na vama, koji ste naravno uvek fini poslušni, imate posao. Pomaže i pri toleranciji žene u predmenopauzi i dece tinejdžera. Najefikasniji je kada pomenuti nisu prisutni.
-Koliko si standard mikseva danas prodala?
-Ma, ovo mi treći. Beta blokatori idu kao alva, aspirin samo tako, svaki drugi koji mi dođe već imao infarkt.
-Ako, ako, i reuma je tu negde, posebno ovi iz Maksija se žale što rade na mlečnim i mesnim, do hladnjače.
Oblankovati ga
Električarski sleng za skidanje kapuljače, tj drkanje. U originalu blankovanje predstavlja skidanje izolacije na kraju kabla i ogoljavanje žice u sredini. U prenesenom značenju akcenat je na ogoljavanju vićgla uz eventualni blajv ako je ravanela raspoložena ili u teranju.
Kaka si džarulja, ne verujem! Daj zmiu ga loma, oblankuj ga, skini mu bar izolaciju, jebem te nestručnu! Jesam platio il nisam?!
Oj Srbijo, zemljo ironije
Kome danas treba ironija
Kad nam takva cijela istorija
Ironisat možeš samo sebe
A ostale baš boli za tebe
Viška sprdnje da oprostš rode
Kad nas Nemci u Evropu vode
Kad radikal napredno nam meće
Gde ćeš od tog ironije veće
No se mani ironije dete
I istupi iz kolone pete
Nađi ženu, opravi joj dete
I pomisli Ma jebi se svete
Čim izađeš iz društvenih mreža
Vratiće se tebi ravnoteža
Prošlost biće kleta ironija
A budućnos' stalna potencija
Smijeh je najbolji lijek
Тако говорише наши стари, али нико да остави у аманет и наставак: ''...ако се употребљава у правом тренутку''.
- Да мама, добро си чула. Рак се проширио, доктор каже да ми је остало још 3 мјесеца, у најбољем случају...
- АХАХАХАХАХАХХААХХАХАХАХА СИНЕ, ЈЕБЕНА ЛОЛЧИНА!!
Vizionar
Onaj koji uspešno predviđa idući korak.
- Pokušaćemo da prodamo Šiptarima priču o podeli Kosova.
- Ha! To je Đinđić predlagao još pre 10 godina, znate on je bio vizionar...
- Je l', pa što onda nije predvideo da će da ga roknu, LOL!
--------------------------
- Iju, zašto si sad izvadio kurčinu? Je l' to hoćeš da me jebeš?
- Jok, Majo, baš sam mislio da natakarim krpu na njega i malo opajem ćoškove. Kakva si vizionarka, aj ga malo izglancaj krajnicima, ne bilo ti zapoveđeno.
Mašine za kundačenje
Има их на сваком кораку. Избљувци природе који комбиновани са вештачким деловима дају безличну телес лишену сваког вида индивидуалности. Примају све облике жетона, под условом да је њихова вредност еквивалентна већој количини у новцу и полни уд дочекују инстант, без промењене фацијалне експресије и тако у недоглед.
Накарадни продукт још накарадније стварности.
Лакат ми је склизнуо са стола, и тада сам је нехатно погледао. Плавуша, утегнута у парче тканине са анималним принтом, огромним сисама и бразилским дупетом које као да је изашло из ординације ренесансног вајара. Лице готово булдошко али са примесом претераног сексипила и огромне количине глупости. Био сам довољно пијан и расположен за спрдњу, па сам јој пришао.
-Ћао.
-Ћао.
-Александар.
-Линеа.
-Лепо име. Знаш, преведено на италијански има још лепши призвук, хехе.
-Не капирам.
-Ма, ништа, него довољно ме боли курац да те питам, што који курац изгледаш тако, као што изгледаш?
-Хм, ниједан од вас мужијака ми није пришао тако, па, ево бићу искрена са тобом, ја сам машина за јебање.
-Јебеш ме?
-Да, правим се од људских делова, силиконских сиса, усана, дупета, кинеских трепавица, вештачког сурогата плаве косе, подмлађене пичке и изразитих сексуалних афинитета.
-Не сери?
-Серем, имам и ту опцију, али ми је примарна да се јебем, лепо убациш жетон и трсиш.
-А, где се купују ти жетони?
-Па, пази, можеш сада овде, дупли Чивас и Ред Бул, да поручим?
-Наручим ти то и јебем, је л'?
-Да, срце, али ти немаш кеша за то.
-Па немам јебига, а и да имам не бих платио, знаш принципи и те форе.
-Штета, некако си сладак али ја сам програмирана тако, извини.
-Ма, ништа и хвала на информацији, ћао.
-Ћао, и не брини се, ако икада промениш мишљење, наћи ћеш нас свуда.
Tražim se
Krizno - egzistencijalistički odgovor čovekolikog tarzančića na pitanje zašto peti put upisuje fakultet, menja hobije, seksualnu orijentaciju, interesovanja i ostala sranja.
- Je li Džoni, ti opet brucoš?
- Tražim se, ali imam osećaj da je pejzažna arhitektura moj poziv.
- Sigurno.
Znate, mi smo ozbiljna firma
Kada ovu rečenicu izgovori PR nekog preduzeća, kod slušalaca i kod sagovornika bi trebalo da dođe do pojavljivanja prvih znakova idolopoklonstva prema toj firmi. U nekom od alternativnih univerzuma je takav scenario najverovatnije moguć, ali u ovom u kom mi bitišemo, prvo što se posle ovakvih reči pomisli je: "šta koji kurac, jebote?"
Čekaj, čekaj - ozbiljna firma? Stvarno? Stvarno?! Hah, dobra fora. Da, ozbiljna firma koja nije gadljiva na repa, bilo u dinarima, bilo u ojrima. Jedino se gleda da je u finim, belim kovertama (plave nikako, jer pokreću žiganje u predelu srčke, a roze su nekako flafičaste).
Da li je moguće da jedna takva firma, sa zavidnim renomeom, može sebi da dozvoli da joj glavne uzdanice budu ljudi kojima tate i dalje kupuju doručak ujutru, a mame im brišu dupenca kada se iskake (figurativno samo; mada, ima nas raznih na ovome svetu). Pa, bre - radnica na prijemnom pultu je kao rođena za primanje - primanjem je i došla do posla. A, svi oni zajedno nemaju celu osnovnu i četvorogodišnju srednju školu kako liči, a kamoli obavezno visoko ili fakultetsko obrazovanje. Veza se zeza, boli ih briga, baš.
PR: Dakle, gospodine Kandidatoviću, vidim da ste završili filološki fakultet, smer skandinavistike.
Kandidatović: Da, gospodine - tečno govorim norveški, i mogu da se snađem na švedskom i danskom, dok sa nemačkim nisam te sreće.
PR: A, finski?
Kandidatović: Pa, finski pripada ugro-finskoj grupi jezika.
PR: Da, da - znam. Ja vas samo testiram, gospodine. Nego, recite vi meni - da li imate još nekih aduta?
Kandidatović: Pa, imam završen Majkrosoftov kurs za programiranje, licencni tačnije. Dugo sam se bavio atletikom i rukometom. Takođe imam neko osnovno obrazovanje vezano za elektroniku, a pored oca sam naučio i da popravljam automobile, pošto je on bio auto-mehaničar. Sviram gitaru, trombon i harfu. Odslužio sam vojsku pod oružjem - bio sam uzoran vojnik, nagrađivan.
PR: Ah, lepo je to sve čuti, ali to sve jednostavno nije dovoljno za radno mesto za koje konkurišete.
Kandidatović: Kako to mislite: "Nije dovoljno"? Nisam baš siguran da u široj okolini ima previše ljudi koji su minimum nuklearni fizičari.
PR: Znate, gospodine - mi smo ozbiljna firma. Mi gledamo da naši zaposleni budu najbolji od najboljih, da bi održali visoki renome koji naša firma ima i da bi ga unapredili.
Kandidatović: Ozbiljna firma malo sutra. Čuj, najbolji od najboljih. E, pa ako vam je Mitar "Probavitar" Šeprtljić jedan od nosećih stubova firme, onda primite moje saučešće. Taj ne zna ni šta misli, a kamoli šta govori. O tome kako radi dovoljno govori to da je pokvario sve čega se dotakao. A, ako mislite da će vam Primona "Ne znam da kažem ne" Jebatović unaprediti renome - varate se. Nije ni čudo što je u odbojci igrala na poziciji primačice.
Znaš, ja imam život!
Hoćeš reći: "ti jebeš?" Vau, jebote, ćoveće - svaka čast.
Omiljena rečenica svake osobe koja u virtuelnom svetu biva zatrpana gomilom agrumenata od strane svog virtuelnog oponenta. Dakle, oni imaju život i to automatski pobija sve što je osoba sa druge strane ekrana otkucala? Aha, juče.
Potezanje takve spike govori mnogo toga, previše čak, o subjektu koji takvu spiku poteže. Skrivanje iza jedne takve floskule, ispisane brzim kucanjem jednog modernog pravednika, nedvosmisleno pokazuje o kakvoj se u sebe nesigurnoj personi radi. Šta, neko ti je rekao da nisi u pravu i ti sada glumiš neku uvređenost? Nećeš nam više davati svoju novu fudbalsku loptu da se igramo? Videćemo mi? OK, super, sve kul.
Ah, kakav Golijat, kakav junoša je to. Ako nam je rekao, sa sve uzvičnicima i tri tačke, te tri tačke udaraca svima onima koji su se usudili da dirnu u "sveživost", da ne kažemo - lajferizam, ovog jedinstvenog primerka hepiusa kockiusa.
Uozbiljimo se, pre svega. Ne, ti nemaš život, barem ne onako kako ga zamišljaš. Ti dišeš, jedeš, spavaš, prdiš, pišaš i sereš, ali to nije život. Jeste deo života, sve to stoji, ali to nije ništa posebno i ne razlikuje se od onoga što drugi ljudi rade. Toliko o tvojoj posebnosti.
Imaš 2 fakulteta i treći završavaš. Bravo si ga tebi. Jednu jebeš u rč, dok ti druga blajva. Ron Džeremi plače kada se ime tvoje pomene. Samo Džekija cepaš, dok se konobari biju da te usluže. Superiška! Mislim, svaka čast. Samo, da te pitam nešto, a da se ne uvrediš: kako jedan jedva-pa-pismeni dvadesetdvogodišnji ljajan, koji je do juče verovao da Mesec utiče na dolaske tetke iz Crvenke, koji po ceo dan šamara majmuna na slike sa mora drugarica koje nikada uživo nije video, sa kojima reč nije razmenio, postiže da od ranog jutra (oko pola jedan popodne) reši svetske egzistencijalne probleme i pride klabinguje, ako mu najveći deo dana ode na bleju po fejsu?
Ništa spec
Кулерска и куловска верзија флоскуле "ништа специјално", ендемске провинијенције града Београда и његових притока, у којој се недвосмислено огледа један од многих видова настајања сленга у небеском народу а методом "шишања" оригиналних речи и израза из књижевно прихваћеног вокабулара на неку двојку, евентуално јаког кеца. У свакодневној интеракцији са насумичним саговорницима може имати више функционалних значења...али готово никад и оно буквално.
Ја је, на пример, ђам зато што прелепо одсликава акутни пораст полног органа код свог циничног корисника. Мислим, није да мени *лично* треба, оно, мој је 20 сантима у стању мировања, ништа спец...
- Па, причај, брате! Како било?
- А како би било, тебра...
- Шта, као, одвалио си је од курца и те методе?
- Ма, јок, бре, отиш'о код ње, креснули се пешес пута, онда дошла Хитна по њено дехидрирано тело а ја на појачану у "Дафу". Ништа спец, реално...
...
- Јаооо, како је он диииван младић...
- Ко је диван младић, кево? Шта гледаш то, бре?
- Ма, гледам интервју са Стефаном Миленковићем, иде на америчку турнеју са оркестром Београдске Филхармоније па прича о томе како је некада свирао и у Белој Кућ...
- Бла-бла-бла...и одох ја.
- Иди, иди, бизгове један...а могао си и ти тако са кларинетом кад си био мали, у Музичкој су сви професори били говорили да си натприродно надарен...ех...
- Аха, само што је требало да дељем јебени кларинет цирка шес' сати дневно, оно, само да се одрекнем било каквог нормалног детињства, ништа спец...
- Ма, серем се ја у твоје детињство, идиоте, сад си мог'о да свираш Обами, знаш!?
...
- Е па, драги родитељи, ово је мој нови дечко - Владимир!
- 'Бардан, 'бардан, 'начи, љубим руке и остало, 'начи, Марина ми је пуно причала о вама, 'начи, скроз сте симпа, оно, и те муње, хњохњохњо...
- Да, да...али нам није превише причала о теби, друшкане. Како сте вас двоје се упознали, молићу лепо?
- Опааа, академик, хњохњо...
- **ТАТА!**
- Побогу, Марина, кћери, па ваљда ја имам право да знам где и како си упознала свог новог дечка, хехе...
- Е, ок је, Макили, у праву је твој, 'начи, прехранитељ. Па, овај, господине, прича је ништа спец, оно, то вам је било...'Ел знате можда 'де се налази клуб "Собарица"? Ма, не'а везе и ако не знате, 'начи, то вам је једна рупчага распала у коју долази - што би ви маторци рекли - "младеж", лолололо, и ту је, оно: свирка, цирка, гурка, превирка...па тако свако вече до јутра. Е. И ту вам ја једну ноћ усред те дрогиране гомиле - а, 'начи, ја сам вама до јаја противник тe дроге, 'начи, спорт, спорт и само СПОРТ, евентуално нека теретаница и врх - елем, усред те гомиле извалим ja вашу, 'начи, ћеру и, оно, затекнем себе скроз у Видак фазону "како бих ја њу поооседовао". И ту јој ја приђем, ово-оно, џа-бу, типа, 'ел те има на фејсу, си ишла на Вајт Сензејшн и те остале цивилизоване размене мишљења...и после се креснемо у ЦВ-у, 'начи, на шољи. Капирам да сте ви вашу супругу упознали на некој радној акцији, а, хњохњо? Е, а која је лолчина било то трудбеништво, 'начи, лудница...
Zna sa čekovima
Tokom prve polovine devedesetih, kada je hiperinflacija tresla tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju (pogođenu ekonomskim sankcijama), Koperfildom sirotinje raje se mogao nazvati samo onaj ko je umeo da iz ničega stvori ne nešto, već bezmalo Diznilend.
Ono, jes' da i nije bilo baš nekog izbora za šopingovanje, pošto su rafovi bili prazni, ali je uvek bilo neke gardorobe, nekog pokućstva, a i dažbine je trebalo platiti. S obzirom da je plata od cirka 800 miliona dinara ujutru, oko pola 9, vredela 20-ak marona, a tamo oko podne ni celih 10, jasno je da se sa kešovinom nije moglo bog zna kol'ko uraditi, te se spas nalazio tako što su se za plaćanje koristili čekovi.
Trebalo je znati kada je dinar najstabilniji (minuti su, bukvalno, presudni), koja prodavnica ima robe i koliki je vremenski period dok se čekovi ne proknjiže. Krucijalno je bilo da to ne bude ni prerano, a ni prekasno, pošto je kurs bio (blago rečeno) haotičan. Ako se sve kockice slože kako treba, za vrednost jednog 'leba, čaše jogurta i dve Žvazbuka žvake se mogla kupiti sasvim fina ugaona garnitura.
"Reci ti meni, rođo - da l' je taj tvoj paša pouzdan čo'ek - da l' se mo'š osloniti na njega?"
"Burazeru, taj ti je onomad s čekovima znao! Sa njim zime nema."
Šta i kako
Srpski sistem jednačina sa dve, do dvadeset i dve nepoznate, čije rešavanje daje odgovore neophodne za obavljanje bilo kojeg komplikovanijeg posla, teške zadaće, ili administrativne nedaće. Postupak dolaženja do konačnog rezultata nije jasno definisan, ali u najvećem broju slučajeva počinje prostim odlaganjem.
- Dragane, sin ti je pao na popravnom, najverovatnije će opet ponavljati razred, a pritom ima keca iz vladanja, zapalio je juče vrata učionice na velikom odmoru, a razrednoj se posrao u neseser i vratio ga u tašnu dok ova nije gledala.
- Pusti me sad, ženo, gledam Slagalicu. Videćemo sutra šta i kako.
--------------------------------------------------
- Aco, žale se ljudi da nemaju 'leba da jedu.
- U jebote, Ivice, šta ćemo da radimo?
- Da pitamo Dinkića?
- Ma jok, imam ideju. Uhapsimo nekoga, malo drvimo o tome neko vreme, pa ćemo da vidimo šta i kako.
- Opet?
- Ma da, ko ga jebe. Dodaj mi naočare, evo televizije.
--------------------------------------------------
- Direktore, direktore, krenuli su negativni komentari na društvenim mrežama o našoj banci!
- Krenuli, gde su krenuli?
- Pa da se šire.
- A to. Nego, Tamara, zar ne vidiš da mi je sekretarica u kancelariji?
- Ne vidim.
- Joj, da, ispod stola je. Nego, pusti sad te društvene mreže, malo sutra ćemo da sednemo i vidimo šta i kako.
Deliti kupatilo sa matorcima
Biti spreman na kompromise.
-Kevo , uzeću ovaj crveni brijač, pošto se moj uzjebao.
-Nemoj sine, njime brijem pičku.
-Ok, uzeću ovaj plavi kojim ćale brije karu.
