Red (i zakon) na selu
Samo jedan:
javljati se neizostavno svima na koje naiđeš
Sedi baba (bez šale, od jedno pred rušenje Berlinskog Zida) na tremu, kuća iznad česme.
- Dobar dan!
*odmeravanje*
- Čiji si ti?
- Pa...Radmilin i Petrov (roditelji)
- Čiji...?!
*jao da, pa je matora ona, garant zna samo babu i dedu*
- Zoričin i Pavlov!
- Čiji, mori?!?
- .....od Ružicu i (kako beše pradeda, jbt)...Sretka.
- Aaa, pozdravi gi, baš si čedo, jubi gu bajka!
- .....
Ali i dalje je red, i mož' ga jepsti.
Komentari
- mm
+
:)))))
Sabra li ti njene godine? 
Al' si ubo ovu, svaka ti dala. Inače odrastao sam na selu i kada sam, još kao mali, dolazio u grad javljao se svakome i čudio kakvi su ovo nekulturni frikovi kad niko neće ni da me pogleda. Kasnije sam skonto i danas me je blam kada se setim.
A za neke babe mi se čini da sede na jednom mestu od praistorije. Takođe ovo za "čiji si ti mali" mi je dobro poznato (pre su mi nabijali pritisak, ali sam posle tristotog puta oguglao.
+++ a možda ću kasnije i da omiljenjujem.
