
Pošto samo 10 tema prave ovde neki circle jerk i mnogo su glupe, odlučio sam da doprinesem tome.
Dakle, hobi za dž, zanimacija koja ne košta ko jebena milka ali vas ipak zadovolji.
Eto recimo nešto nesvakidašnje što bi nama možda bilo zanimljivo kao što je lepljenje slina po nabudženin kolima tatinih sinova! Imate li neki free hobi?
- DP
Хоби за џ? Па зна се... бодрење блаугране.

Cepanje drva u sumi.. Nista te ne kosta, samo mozes da ustedis a da ne kupujes i da malo razbudis misice... to ja radim kad mi je dosadno lolo
EDIT: ae da dodam još nešto..meni je inače hobi priroda. lov (ali samo neke ptice), pravljenje kućica, zamki, očuvanje prirode... Ne možeš ništa da izgubiš sem snage koja će da ti se unapredi. Ponekad odem do šume samo da bih se odmorio, ma šta god radio u njoj. Odmaram misli pored cvkuta ptica i šuštanja potoka, pa da li ima nešto lepše..
EDIT 2: i vožnja bajsom kroz jkra. malo poćaskaš, dobiješ kondiciju, obiđeš malo naselje :)
- lZhajk
Drkanje
pfff amateru.
jebanje.
- l
pa to ti dođe hobi, iznalaženje načina da jebeš za dž.
edit: neverica koji ste amateri...

Cepanje drva, pčelarstvo, pecanje i pečenje rakije. I cvećarstvo. (Ma kako smešno zvučalo, ne zajebavam, radio sam jedno vreme kao cvećar za neki džeparac, uđeš međ red petunija, brentaču na rame, zapevaš i opleti). Ranije sam bio aktivan u ovome svemu, sad samo gledam na slikama. ;-) Ovo me jednostavno opušta, lepo za promenu raditi nešto a da se ne moraš rvati sa matematikama, bagovitim hardverom i softverom, dedlajnima i nakaradnim, iskompleksiranim i nedojebanim ljudima. Sad samo idem da vežbam na igralištu u komšiluku i kući imam tegove pa sa njima tandrčem, tako da i to dođe hobi za džabe, al' nije to to. P.S. Umalo da zaboravim - I kad god sam u mogućnosti prebijem pantere naulici, valja se lolo

Тучем циганчиће по бечким парковима, вадим им зубе, мељем па препродајем као кокс, сечем металикама дугу косу, па чувам у теглама, продајем на ђутуре... Имам једно балонче од 3 литра у које сам редовно свршавао од петнесте године, прелива, планирам да га продам јапанским порно компанијама за букаке.
Кад сам у Србији, волим да крадем мачиће од комшија, па да их бацам у бунар, ловим мрежом и динамитом рибу, газим по пшеници, јагодана, отворим у пољу капију што комшија оградио да чува фазане, ваздушном пушком гађам голубове и комшију кад стави краве да ми пасу испред дворишта, редовно пријављујем риболовце, а једном смо буразери и ја разбили комшијин џин (ово изистински било), који је паркирао испред наше капије, јер му је наш џукац покојни јурио фазане, па га овај ранио двоцевком. Враћа се у двориште, крвава му нога, а ја и буразери шипке, па трас, отишли сви прозори, лимарију улубили, светла поразбијали, точкове избушили, СО ХАРДКОР, НАПАЛИО САМ СЕ, ОДОХ ДА ИЗДРКАМ У БАЛОНЧЕ И УДАВИМ КОЈЕ МАЧЕ!!!
могу да добијем бесплатну, са посветом? оћеш да ми се потпишеш на цигански дрес?Da, dobićeš besplatnu svakako, ako ikada uspem da je objavim, kao i svako sa Vukajlije ko mislim od nas što blejimo tu.
Neću na ciganski, al' ćeš dobiti romulansku relikviju, dres Roberta Karlosa sa potpisom.
Samo laganezi, ne ko one bičarke sa pinka što se heftaju u rč, pa preko noći šatro napiše knjigui sebe naziv piscem.Misilm da sama tematika odvaja ovo što pišem od njihovih knjiga. Priča je kretenska stvarno i kod bilo koje takve priče, može da ispadne do jaja, a bojim se da može da ispadne i totalno sranje. Sva sreća pa sam neopterećen time jer samo hoću da je napišem i to mi je najbitnije.
Dzoni, ocu i ja tu knjigu kad bude finisirana.Naravno. Odmah da kažem u malo drugačijem tonu je od defki, jer svakako kratka forma defki i čitava knjiga nije isto, ali dodirnih tačaka sa tim defkama ima na sve strane.
Džoni brate najebaćeš od ovih liberalnih lololoNeću, ako pravilno shvate ono što sam hteo reći. Da smo svi mi jebeni Romulanci, a šačica ljudi nas zajebava. Dobro, malo sam prenaglasio za sada sve moguće stereotipe koje imamo prema gancima, ali naglasiću da je priča izmišljena i da Dragan Đilas nije stvarno Drogan Džilas lololo

Evo deo koji sam upravo napisao. Prvo napišem par strana, pa sa vratim nazad da vidim da li mi rečenica ima smisla i koliko sam slova omašio lololo
Đezim i Džedaj su u punoj brzini uleteli maksom u favelu. Čak i pre zaustavljanja vozila, Džedaj je iskočio sa suvozačevog mesta i potrčao ka kući.
Enver je sedeo za stolom i razgovarao sa Đeljanom o nekim običnim stvarima vezanim za život ni ne sluteći šta se dogodilo, mada je kroz razgovor napomenuo par puta da se brine što je već kasno, a sinovi mu nisu došli kući.
Odjednom su se vrata otvorila i u kuću je upao Džedaj razrogačenih očiju gledajući u oca i majku. Njima je momentalno bilo jasno da se nešto lose dogodilo i oboje su kao po komadi poskočili sa stolica gledajući u svog mlađeg sina, koji nije mogao reč da izgovori i sve što su mogli da čuju bilo je njegovo ubrzano disanje.
-Šta je Đedaje? Šta's dogodilo? Gde je Avatar?- panično je uzviknula Đeljana koja se odmah, kao što bi verovatno svaka majka na ovoj planeti bez obzira na rasu i naciju, uplašila da nije ono najgore.
-Govori sine, šta se dogodilo?- gotovo u isto vreme je uzviknuo i Enver.
Nekoliko sekundi koje su trajale kao večnost svima u toj prostoriji, trebalo je Džedaju da se povrati od šoka. Iza njega se pojavio Đezim, koji je parkirao maksa i došao da zajedno sa Džedajem kaže Enveru i Đeljani šta se dogodilo. Prisustvo druga kao da je malo umirilo Džedaja, pa je uspeo da procedi kroz zube, onako tiho i tužno.
-Milicija je u’apsila Avatara.-
