
(Eng. Bullying) Koje je vaše mišljenje koliki procenat dece je izložen ovakvom maltretiranju, kod nas i u inostranstvu?
Da li je prisutnije kod nas ili u inostranstvu (ovo mogu da odgovore samo oni koji žive u inostranstvu)?
Da li je češće u malim naseljima ili velikim?Ja sam odrastao u mestu srednje veličine (~12k stanovnika) i nisam primetio to zlostavljanje. Doduše postojala je grupa "dominantnih" klinaca, koja je ponekad izvodila neumesne šale, ali suštinski nisu bile ništa do šale i nikad se nisu ponavljale.
To me je navelo da razmislim koliko je stvarno maltretiranje očigledno i kolikom se procentu dece ono dešava. Jeste li vi bili žrtva, ili prisustvovali, koje je vaše mišljenje?- _
Mene je otac zlostavljo u dupe, ne znam da li se to računa
- _
Nemam ništa protiv, ako deca uživaju u tome

zanimljivo je koliko ti klinci koji su jako "popularni" i najjaci i staganznam, najribe, slicno kao adolescenti, retko kad mnogo odmaknu od tog vremena, tj, maksimum naprave u tom dobu.
valjda deca glupa jos, zasticena od svega, pa onda sve to izgleda ko zatvor, gde obicno najvece dileje budu glavne.
bilo je bijenja da se vidi ko je jaci, ali retko kad nekog organizovanog maltretiranja. mada ko bi ga znao, bio jedan debeli u odeljenju u osnovnoj pa smo ga non stop zajebavali (recimo da bi to moglo da bude americko bulijing). posle smrso, eno ga danas, lep i posten covek, bez nekih dubokih psihickiih problema ili stavec sto propagiraju da se razvijaju.
ono mozda i to bolje do neke granice, nego da se gura pod tepih i da majke dolaze zato sto im decu kinje i ostalo. sve to prestane kad mu se ne pridaje velika vaznost mislim.
Kod mene je bilo skakanja po jednom mučeniku, pesnaja, kozlića i pendreka u glavu, modrog pleksusa non-stop. Nije mi bilo jasno kako lik ne popizdi i makar jednog ne dovati nekom kamenicom. A onda je stvarno popizdeo, skočio i iščupao šipku iz neke aparature u sali, i krenuo, ni manje, ni više, nego na profesora fizičkog. Kakva budala.
Imam negde i par klipova.
inace ja i nisam nesto se posebno isticao ni ovamo ni onamo. malo sam naginjao ka manje popularnoj deci (jebi ga, takmicenja iz matematike i fizike nisu su kontraproduktivna za popularnost u to doba). u srednjoj sam pa bio u nekom skroz drugom svetu, sa sportom i pokusavanjem da budem mangup sto mi nije bas islo (al mi sjebavalo malo ocene) :)
tek na fakultetu su pocele da me dosta primecuju zene, kad im nije bas bilo jasno kako to neko sa skoro svim desetkama nema cvikere i nije sav iskrivljen. zbunim pa jebem!

Код нас у средњој смо једног лика урнисали, додуше ја га никад нисам зајебавао јер нисам такав чоек, ал отприлике је таква била атмосфера у свлачионици лолло. Ал и он је делимично крив јер с њим ниси ни могао да будеш океј, или се нешто дрка или нешто смара, идиот свакако али нико није заслужио да толико буде убивен умозак од првог дана. Ал јбг. Све је ствар тога како се поставиш.
Верујем да данас тога има више, јер су балавци неваспитана разуздана говна коју родитељи погледају једном у недељу дана а не до бог да попричају са њима или их нечему науче, васпитају.

Kod mene u osnovnoj toga nije bilo. Ako neko nekog zajebava, padne šorka. Niko nije trpio podjebavanje, pa da si i 2 puta ponavljao razred(a bilo je i takvih). Isti kurac i u srednjoj, pošoraš se 2-3 puta i niko te više ne zajebava. Kontam da je to zlostavljanje češće u većim gradovima.
A ono američko uzimanje para za sendviče, toga nikad nije bilo.
Код мене и у средњој и у основној врло слабо. Више сам волео да вршим насиље над својим вршњаком кекеке.
A ono američko uzimanje para za sendviče, toga nikad nije bilo.da bre, ne znam dal je ono po njihovim serijama filmovima tacno, ali nije bilo toga, (i u vecem gradu).
nije pridavana tolika vaznost tolikom grupisanju dece kao tamo (sportisti, cirlidersice, luzeri, metalci i slicna sranja). jeste bilo svakakvih, ali nisu stvarane toliko jake grupe koje uopste ne komuniciraju medjusobno.ne znam zbog cega je to tako u americi, ali tamo se to potencira, kod nas suzbija malo.

Koliko se ja sjećam, neke vrste nasilja je oduvijek bilo. Ali ne tipa-uzmeš jednu osobu i zagorčavaš joj život cijelo školovanje, dok se ne ubije ili ne ubije zlostavljača (američki filmovi fazon).
Fajtova je bivalo. I maltretiranja slabijeg od sebe. I čoporativnog premlaćivanja. Mada, u osnovnoj školi i nisi moga nekome preveliku štetu načiniti golim rukama, a ne sjećam se da je neko jurišao noževima ili ne daj Bože čime jačim.
Sve u svemu, ako su tuče zlostavljanje, onda sam i ja zlostavljao i bio zlostavljan, kao i većina ljudi koje poznajem.- _
Jedan ciga je doneo bombu sa vojnog otpada, bilo je noževa, onih antena dugačkih, motki.. Jednom liku su polomili obe noge nekim šipkama. Sve u osnovnoj.
U srednjoj ne, svi su sazreli.
Možda u tim tehničkim školama.
Al znalo se tad, stariji su se poštovali. Tek poneki petak udari šestaka. Osmaka nikad. Niti petak četvrtaka, oni su deca.
Čuo sam da se danas deca jebu u šestom razredu.
Nema reda u ovoj državi. - _
truleks krpa jesi ti šiptar?

Ja сам до 5- 6 основне био међу мање популарним ликовима, јер ме спорт и тако те ствари нису занимале ич, а и нисам знао како да се опирем (мсм класика, чвегери и томе слично), све док ме један две године старији лик није доватио и уватио за рамена и упро ногом у покушају да ме собали (као из зајебанције), а ја га онда гурнем рукама, он се проспе на леђа, а цео ходник прстом у њега и КОМА. Ал нема ту никакве зле крви, мсм комшије смо, две улице један од другог; е сад, моја средња је била релативно мирна школа јер је било више девојака, али се у трећој години десио општи чик фајт кад су долазиле рибе 20 километара из друге школе да се бију, еј!
А ово изнуђивање и ти фазони, то сам начуо да има код млађарије, мада нисам дуго био у школи да могу да проверим
U srednjoj školi sam zapazio da ima tako ljudi koji su podobni za zajebanciju i maltretiranje, pa su se našli i oni koji su to obilno koristili, tovarenje, ćuške, neukusne šale i tako slične stvari. Bilo je i krvavih tuča, al na to ne gledam kao na nasilje gdje jedna strana inferiorna, nego jednostavno - fajt, pa ko kako prođe.
Ja lično nisam nikad bio predmet zajebancije, niti sam se isticao u maltretiranju drugih. Volio sam da podjebavam ljude verbalno, ali u nekim granicama valjda. Jeste da sam ponekad i pretjerao možda, zaslužio i da dobijem po pički, ali se to jednostavno nije nikad desilo. Ne mogu objasniti zbog čega (fizička snaga i konstitucija sigurno ne, stariji jači brat isto ne, neka pretjerana popilarnost takođe ne...), ali jednostavno nikad nije bilo opcije da se mene maltretira, ćuška i tuče. Istina, potukao sam se više puta, ali to je ona druga vrsta nasilja, kad obe strane oće kavgu. Joj jest fino biti klinac.

Мене су у основној, од првог до четвртог уништавали од батина. Не класично да крварим, да ми разбију главу, али имали смо те сеоске мангупе, где му деда држи пумпу, пун пара, остали исто неки сеоски буржујчићи, е они су ме уништавали. Знам да нисам смео за време малог одмора да устанем са места, а раме ми је константно било модро, јер су ме увек млатили у то лево раме. Контам да је то оставило последице на пубертет касније, јебем ли га

Знате како, у основној ме један фрајер мало прцкао 2-3 дана док се нисмо потукли, после се пошибали 2-3 пута и ван школе тако онда постали најбољи ортаци комплет основну, он сад уписо богословију у другом граду, јебга не виђам га а добар је момак.
Што се тиче кацам дошо у средњу нико ме није дирао, што ради брата који је тек изашао из ње што ради тога што их већину знам из екипе а и упознао их преко брата и разних зајебанција. Сад пошто сам матурант, прву генерацију која је дошла после нас нисмо дирали, јебига већина нас има браћу сестре 97мо годиште па нећемо, ал сад смо ухватили пар клинаца онако један га загрли и прибије уз зид, други га кољеном набије и обори трећи прилећеи шута, у 5 секунди све готово, и то само за то што су срали једном ортаку и подјебавали га :) може нам се :Д
Ima svega, od običnog podjebavanja kojem može biti izložen skoro svako (bezopasno), preko konstantnog verbalnog maltretiranja, do fizičkog mučenja, koje je manje učestalo.
Ovo prvo otprilike 2/3 đece, drugo 1/10, treće 1/50, moja slobodna procjena.
U osnovnoj je lako, požališ se kući, ili direktoru, i gotovo, dok je u srednjoj školi nelogično da se žališ doma, pa moraš sam da rešavaš stvari, što komplikuje situaciju, i stavlja zlostavljanog u još teži položaj.
Ja sam vazda uživao u podjebavanju drugih, a branio ove teže zlostavljane, pa sam jednom zamalo batine popio početkom srednje zbog toga nelol
U osnovnoj jako puno, i fizičkog i psihičkog. Sa ove tačke gledišta, jedno 80% ljudi koje sam poznavala iz osnovne je bilo za neku vrstu ustanove i lečenja, jer su bili poremećeni mali sadisti željni dokazivanja. Osetila sam to i na svojoj koži dosta puta, jerbo mi je ćale bio pedagog, pa su me zbog toga mrzeli. Obično su na meti bili oni koji bi digli glas iznad opšteprihvaćenog stava vladajuće grupe.
Sećam se, u petom razredu, likuša iz odeljenja nešto pisala, i napiše "biJo". I ja je ispravim, i ona posle, na velikom odmoru dođe i krene da mi se dere i preti sa još par likuša iza nje. To mi je bilo krivo, ali sam bila kvantitativno nadjačana, pa sam morala da ćutim. Ista ta, nakon što sam bila bolja od nje na takmičenju iz ne sećam se više čega, u šestom razredu, pokušala da me bije. Pokušala, naravno, jer da kokodače može koliko hoće, ali sam jača :) Sad je poznata kao fina, skoro mi se javi na fejsu ko da smo stare drugarice, mislim se mrš u pičku materinu.U srednjoj već, ipak smo mi bili gimnazijalci, fizičkog nasilja skoro da nije bilo, ali je i te kako bilo suptilnog ponižavanja, ne kažem da nisam i ja par puta dobacila zajedljiv komentar nekoj seljančuri, eto. Bilo je i opasne diskriminacije gejeva i feminiziranih muškaraca.
