
Sinoć sam se (ne znam ni ja zašto) sjetila kako je moja baba pokojna jednom kad smo sjedili u kući čula neku pjesmu iz svoje mladosti i odjednom skočila i počela plesati tvist i pjevati tu neku pjesmu iz 50ih. Ja sam naravno oplakala smijući se, al nju je bolilo dupe, ona je pušila cigaru, plesala tvist i uživala u onome što je nekad bila.
Pa sam ja tako nešto sinoć počela razmišljati o tome kakva ću biti kad budem imala 70 godina. Hoću li i dalje slušati muziku koju slušam i plesati onako kako uz nju plešem, hoću li i dalje voliti serije pune seksa i krvi i hoću li i dalje voliti da sjednem s društvom i popijem par ladnih pivi. Hoću li biti ono što sam sad il će to sve nestati, a ja postati nekak bakica koja sluša nešto tipa Zdravka Čolića, gleda Sulejmana i oduševljava se finim provodom u banji.
Ja nekako mislim da ću biti kul baba, koja voli i popiti i zagalamiti, ono, da ću svako veče sjesti na verandu, pustiti neku dobru mjuzu i pocjepat nektarušu.
Šta vi mislite kakvi ćete biti za 40-50 godina?
Hoće li metalci ostati metalci, hoćeli fenseraji ostati fenseraji, da li će hipsteri i dalje furati hipsteraj?
Hoćete li i sa 70 slušati Panteru, dapstep ili šta viće slušate?
Ili ćemo svi postati dosadni, mrzovoljni, umorni i totalno nezanimljivi?
Ili ćemo svi postati dosadni, mrzovoljni, umorni i totalno nezanimljivi?Verovatno ovo, ali ako uopšte i doživimo te godine kao što reče BeboP. Moji prababa i pradeda su još uvek živi, imaju ljudi po osamdeset i kusur godina i sve im smeta. Koji god kanal, koju god emisiju da pustim - smeta im. Otvorim vrata - bije promaja. Zatvorim vrata - vrućina. Pustim muziku - Ne pravimo svadbu. Ugasim muziku - Pusti muziku, ne žalimo nikog i td... Kontam da nisu oduvek bili tako zadrti. Mnogo su zdravije živeli od nas i zato su doživeli ove godine i to zajedno što je stvarno malo ređe u ovo vreme.

Ja kontam da ću kad omatorim, onako baš, početi da nosim samo svoja najlepša odela... Da budem najlepši u zadnje dane. Svaki dan šulja, kravatica, ovo ono... Biću, predpostavljam, kul čikica, proćelav, uvek spreman za sprdačinu. Kad počnu klinci na ulici da me tovare što pričam sam sa sobom ima da sednem sa njima da cugamo zajedno pivčugu, da im pokažem da sam i ja to radio u njihovim godinama i da će se neko njima ovako smejati kad prolupaju... A onda ima da izvadim fon, i da zajedno slušamo mjuzu koju sam ja slušao u njihove dane, mada mislim da će se bogami Toma slušati i tada :)
- TI
Recimo, moja baba je najflegmatičnija osoba na svetu! Sušta suprotnost nekima u tim godinama! Pokojni deda je isto bio takav! Nikad se ne nervira ni oko čega, čak ni oko politike (što je čudno za ljude tih godina, jelte), ide u pozorište redovno, druži se sa ljudima, ne gleda televiziju uopšte, lololo... Valjda ću i ja tako u tim godinama, ne bih voleo da budem neki dokoni džangrizavi čiča! :-)

Када остарим планирам да будем матора, обудавела, мрзовољна, хејтерска скотина која пљује по свему. Да само седим и мрзим све и да младима говорим како немају појма ни о чему а вршњацима како никада нису имали појма.
Има по цео дан да седим на трему или тераси испред куће и да слушам неки блуз и размишљам о томе како да напакостим људима. Онда када ми дођу унуци/унуке, ако их будем имао, има да их подмићујем чоколадама док су мали и парама када поодрасту и да их учим да псују, слушају Пантеру и мрзе људе. Такође планирам да се тако матор напијем негде ко коњ за време зиме и смрзнем негде у снегу до смрти.
http://www.youtube.com/watch?v=VDFwoyJvGlc
ja ću da budem ova baba:D

Нећете бити кул геријатрија. НЕЋЕТЕ!
Признајте то себи сада, лакше ће вам бити после да се гурате по сајтовима за исплату пензија (пошто ће то бити нови систем исплате пензија, на којим као и на садашњим поштама не мора апсолутно да постоји гужва, али пензоси илити ВИ МИ ОНИ, ће да нађу начин да је направе, јер јбг, пензоси су).
А ја кад будем деда и кад поумиру сви које познајем , а кад фамилију и унучад почне да боли кита за мене има да се опашем динамитом и да улетим у владу , небитно коју, увијек ће бити гована. Барем ће ме људи запамтит' а можда будем имао и среће па ђеца о мени буду учила из историје ако сумртим неког преśедника.

Никад нисам могао себе да замислим као старца, и то ме је одувек плашило из неког разлога. Не могу да замислим себе чак ни за 10 година. Мада је до јаја кад си стар, шеташ унучиће, гледаш неке бакуте и сећаш се какве су рибе биле и колико си њих појебо...причаш деци.
Цела та ствар око старења ми је тотално...страна и застрашујућа. Мислим, сад сам млад, за неколико година ћу бити маторац, ортаци и деојке из друштва ће бити маторци, сви ћемо имати своје мале животе, можда ћемо заборавити једни на друге. Срешћу неког сутра на улици од њих, можда га нећу ни познати...јебем ли га, то ме плаши.
Братеееееее плаче ми се
http://www.youtube.com/watch?v=EisfQyEmZOQ
http://2.bp.blogspot.com/_FqQEHPUq6Zc/TSyk-86Ko4I/AAAAAAAAQHY/7ZcnvSSxBI0/s1600/crazy-grandma.jpg
e ovako bi ja volila da za nekih 50-60 godina sjedim na svojoj verandin
