
Hipotetičko pitanje: Da svako ima sav novac na svetu, ili da ne postoji novac kao pojam, da imate neograničeni priliv osnovnih i više od osnovnih stvari za život, tako da zadovoljite sve primalne potrebe (i više od toga, da ako sve uradiš da se osećaš prazno), kojom profesijom bi ste se bavili 8 sati na dan?
Samo je zahtev, da morate nečim da se bavite, nekim "poslom", 8 sati na dan, do kraja jebenog života i novac više nije faktor. Ostatak vremena provodi kako ti volja...
Koji bi to posao bio, da vam ne bi bilo teško da ustanete ujutru? Dobro razmislite, pošto dosadi skoro sve osim par stvari koje stvarno voliš.

Celte pretpostavljam da je teško za poverovati, ali bih zapravo ostao na poslu koji sada radim. Zaista volim novinarstvo i nikada mi se nije dogodilo da me mrzi da odem na posao. Jednostavno nema onog osećaja da odlaziš kao na robiju, a pretpostavljam da se ljudima takav osećaj povremeno javlja, naročito ako rade nešto što ne vole.

Verovatno bih nešto proizvodio.
Otvorio bih neki pogon za proizvodnju nečega pa ona kupio još par hotela, pa restorana pa bi to sve digao na viši nivo. Progurao bih se do vrha. Upravljao bih UN. Uređivao politiku banana republika u Africi. Smenjivao-postavljao predsednike, vlade i ostalo.
Verovatno bih bio nešto kao američka vlada trenutno.
Nametao svoju volju ostalima...
Pilot poljoprivrednog aviona. Oprašujem njive i komarce, pušim ksnu i pijem džeka u kokpitu dok slušam Starov Pelar. Milina.
EDIT: inače pošto bih imao baš previše para da ne znam šta ću s njima, otvorio bih tv stanicu, platio kolko god da mora dozvole i sve dažbine da se 24h prikazuje neki rijaliti šou u kome bi se svi jebali, tipa veliki brat, erotika, necenzurisano. ma sve u vezi strejt pornografije bi se prikazivalo bez cenzure, pa nek se jebu ljudi kolko oće i kako oće,24-7. Tipa brejzers čenl, samo likovi i likuše iz običnog naroda, karaju se za kintu i boli ih kurac.
A vikednom bih vozio onaj poljoprivredni avion.
Odlična tema! Teško je reći dok se neki posao ne nauči i ne isproba.
Možda bih nešto piskarao, ako mi to ne bi išlo onda bi se prebacio na kritikovanje tuđih pisanija. Privlači me i posao sociologa, ali ne da predajem sociologiju u školi, već da se bavim raznim društvenim istraživanjima. Pošto volim otvarati razne teme mogao bi da se zamislim i u ulozi voditelja nekog talk show-a u kome bi se obrađivale interesantne teme. Mislim da su i određeni manuelni poslovi jako ispunjavajući ako ih čovjek nauči do perfekcije, npr. posao stolara, ali mislim da za to nemam uopšte talenta, tako da to otpada.
no, nazovite me "idealistom", "nepopravljivim optimistom", "nerealnom" ali..
zar je toliko teško baviti se poslom koji je po vama idealan?
da li je život toliko sranje da od svoje 15/18-te moraš da učiš ono što te ne zanima, da bi kasnije oko 25-te počeo da radiš nešto što ti je do jaja dosadno? ili pak učiš ono što ti je kul, ali nema posla?ukoliko niste ograničeni "početnima kapitalom" ili parama uopšte da započnete taj posao koji želite ili je pak zarada mizerna pa nemate za 'leba.. onda ne vidim poentu ove teme :)

Letos sam raspravljao sa par drugara na sličnu temu. U uslovima kakve si postavio, verovao ili ne bio bih prvi srpski somalijski gusar. Napravio bih neko hiperspejs neranjivo čudo koje može i da plovi i da leti i da zaroni, ubacio u njega 17.000 svakoraznih divljaka kao posadu i dao im dovoljno novaca da me ne ubiju u kakvoj pobuni. Onda bih terorisao sve što mi ide na kurac, pljačkao, harao i odvodio u roblje.
ukoliko niste ograničeni "početnima kapitalom" ili parama uopšte da započnete taj posao koji želite ili je pak zarada mizerna pa nemate za 'leba.. onda ne vidim poentu ove teme :)poenta ove teme je da se zamislis cime se bavis i cime bi zeleo da se bavis.
onog trenutka kad ti na poslu najlepsi trenutak bude kad se uplacuje plata, vreme je da menjas.
imas foru do cirka 30. 35. godine da ukapiras gde si i gde bi hteo da budes, sto je valjda dosta vremena.
poenta ove teme je da se zamislis cime se bavis i cime bi zeleo da se bavis.
onog trenutka kad ti na poslu najlepsi trenutak bude kad se uplacuje plata, vreme je da menjas.Ja sam u jednoj knjizi (Filozofija rada - Lars Svendsen) pročitao sledeće: prvo da svaki posao ima unutrašnju i spoljašnju vrijednost. Unutrašnja je zadovoljstvo samim poslom, to koliko nas posao ispunjava. Spoljašnja je pare i status koji dolaze uz taj posao. Pri izboru posla treba dobro odvagati obe vrijednosti.
Drugo, da je pretvaranje onoga što najviše volimo da radimo u profesiju mač sa dvije oštrice. Jer čim za nešto počnemo da budemo plaćeni, ljubav se pomalo gubi, najomiljeniji hobi i najveće interesovanje postaju samo obaveza. Tako je on rekao da je obožavao filozofiju, ali kada mu je ona postala profesija, značajno mu se smanjio stepen uživanja u istoj. Onda je rekao da je "sreća što je pronašao druge hobije".Tako da, lijepo je raditi ono što volimo, ali možda nije najmudrije ni nastojati da se neko naše najveće interesovanje pretvori u profesiju, niti fokusirati se samo na unutrašnju dimenziju rada.
Mnogi entuzijasti za neku oblast neće da postanu profesionalci, baš zato da ne bi sebi upropastili najdraži hobi pretvaranjem istog u posao.

U tim uslovima (da imam šta mi srce ište, svi oko mene isto, bla, bla ...) verovatno bih postala plaćeni ubica. Da opet dovedem stvari u red.
Šta ću kad me onaj gore nije obdario moralom, ali jeste dobrim vidom i sigurnom rukom. Pošto mi kinta ne bi bila primarna, davala bih gratise (2 za jednog) i bila bih u situaciji da odlučim koji posao ću da prihvatim a koji ne.
Plus bih proputovala i videla sveta.
