
Dragi autori,
Opšte poznato da je Vukajlija mesto zgodnih, pametnih i duhovitih ljudi, koji se razumeju u sve počev od strukture svemira, filozofskih sistema, preko narodnih lekova za anksioznost i zanemoćalost, pa do budućih geopolitičkih odnosa masona, Amerike i Rusije. E da, i u jebanje, da, i to, u mnogo jebanja.
E, sad, trebaju se malo i duduci ispoštovati, ako ih ima.
Da počnem od sebe. Ja sam duduk recimo za muziku, nemam sluha, i nema teorije da bih mogao naučiti da sviram neki kompleksniji instrument ni da čitam note, svakako me to i dibidus ne zanima, pa obrni, okreni, duduk sam. U srednjoj sećam se kontrolni iz muzičkog bio puštali da raspoznamo muziku koja je od kojeg kompozitora. Ja sam dobio 2, jedva.
Duduk za plivanje, ma nema teorije da naučim, pisao sam to već nekoliko puta. Takođe duduk i za ples, i za fudbal, košarku pogotovo. Kao klinja sam pokušavao da vozim skejtbord i rolšue, ma nema teorije, izlupao se nema gde nisam. Pokušavao da se kližem na ledu, izlupao se, skijanje nisam ni pokušavao. Pokušavao i da igram tenis, mašao lopticu k'o da igram bejzbola, smorio se i otišao na pivo.
Za šta ste vi duduci i šta činite po tom pitanju?
- б
За живот.
- _
Otvorio sam da napišem za život, ali napisali ste.
Ja sam veći duduk za muziku i plivanje od tebe. I za život. - б
Космополита, дај пичке, ја сам добар човек?
- б
Само да проверим ради ли, не треба.

Ako je ovo u smislu netalenta, a ne oblasti iz kojih smo sve šuplji (Jovičić je imao takvu temu) ne bih znala baš reći. Mislila sam da nemam sluha, ali se ispostavilo kasnije kao netačno. Ne mogu baš brzo da trčim, na maratonima ne bih prva stigla, ali trčanje i ne volim.
Takođe, mislila sam da sam duduk za učenje jezika, ali sam kasnije otkrila da je u načinu učenja problem. Ne volim staljinistički pristup. Duduk sam za trpljenje autoriteta.- б
Зашто би играли тенис уопште који курац?

Marcipan, mislim da nema teme koju Jovičić već nije imao ;-)
E, da. Pre jedno tri godine su me smarali da igram kolo na nekom veselju. - Manite me, ljudi, nisam ja za to. - Hajde, hajde, lako je to, tamo dva nogom, levo desno, pa opet tako isto ponoviš, svako to može, eto gledaj nas. - Manite me...- Hajde, hajde. Rekoh, hajde. Probam ja levo, desno, ma nema teorije. Dok ja razmislim gde sa nogama k'o da povlačim figurice u šahu, oni već odigrali deset puta. Em izgleda tragikomično, em izgazio ljude. Tako jedno 5 minuta. - E, a možda je bolje da ipak sedneš. - PA JEBOTE JESAM VAM ODMAH REKAO!
- _
Duduk sam za ljubav.
duduk sam totalni kad treba neku ribu pitati da mi da, nemam pojma kako sam dobio od ovih do sad u životu...Taj rad, ovo što sam dosad jebao je više što su se ribe ložile na mene, a ja samo prihvatao da ih jebem.
Apsolutni duduk za crtanje.E da, i ovo. Mada kao mali sam mnogo dobro crtao, ali nisam od osnovne škole ništa slikao ni crtao, tako da nije da sam duduk, više da sam neuvežban.

E, donekle sam i duduk za društvenu interakciju. Recimo, pita me neko na koga liči neka beba, i klima onako glavom "je l' lepa, jelda lepa, lepa"? - Na krompir liči, na šta će da liči. Ali moram da umotavam i lažem, jebiga socijalne konvencije. Majke mi, gledam bebu i vidim krompir.
I ne smejem se nešto na fotografijama, iako sam maltene uvek O.K. raspoložen, jebemga, gledam u onaj fotoaparat ili telefon, nije mi smešan uopšte, a nazor da se smejem nekako mi k'o dođe k'o neka duševna prostitucija, k'o da sam radnica na šalteru banke, ne mogu.
E, donekle sam i duduk za društvenu interakciju. Recimo, pita me neko na koga liči neka beba? - Na krompir, na šta će da liči. Ali moram da umotavam i lažem, jebiga socijalne konvencije. Majke mi, gledam bebu i vidim krompir.
I ne smejem se nešto na fotografijama, iako sam maltene uvek O.K. raspoložen, jebemga, gledam u fotoaparat-telefon, nije mi smešan uopšte, a nazor da se smejem nekako mi k'o dođe k'o neka duševna prostitucija, k'o da sam radnica na šalteru, ne mogu.Isto, još sam ja žensko pa mi je teže da objasnim što sam takva, nemam izgovora. Kao vidi slatka beba! Tu se nasmešim, ali samo ako primetim da bi detetu to značilo. Ako beba spava ne smešim se. I osećam se dosta pokvareno kada pitam za nečije dete, jer mi ta informacija ne znači, ali retko se to dešava, obično prvi započnu neku priču.
I na fotografijama tako, ne smešim se, jedino ako treba da se glupiram, ali tada se ne smejem.

1. Latinski (i generalno - gramatika jezika)
2. Ucenje napamet. Nema sanse da naucim nesto napamet, ako nema smisla - imam 2 iz toga. (ironicno - imam 4 petice iz istorije)
3. Tehnicko crtanje i precizne stvari...
4. Socijalne interakcije. Nemam blage veze kako da se ponasam u velikom drustvu. Bio sam souli okvard, ali to nikome nije bilo bitno dok sam bio debeo, sad sam smršao i nabildovao se, pa moram da pričam povremeno sa devojkama, a nemam nikakvu ideju kako.
6. Brojanje (he-he)
Duduk sam za društvene igre u kojima nema veštine, nego samo sreće. Na primer većina igra sa kartama, naljuti se čoveče i ostala sranje. Dok recimo "board game"-ove volim, monopol, riziko i ostalo. Mada i u tim igrama mi uvek smeta što i ona veštinu u taktici i svemu na posletku zavisi od jebenih kockica.
