Izlazak na ulice
Jedna od stvari koje sam, u cilju očuvanja kusura od poslednjeg frtalja samopoštovanja, zabranio sebi posle 5. oktobra, dana za koji sam mislio da ću ga, sa ponosom, do izlizavanja, prepričavati praunucima, a već sada, 13 godina kasnije, kada me deca pitaju: “Ćale si bio pred Skupštinom petog oktobra?“, odgovaram: „Vam ja baš ličim na kretena i političku budalu?“.
A ne da ličim – pljunuti!
Izlazak na ulice...
Postoje dva osnovna značenja ovog pojma. Onaj dnevni, obični, ne’erojski, predstavlja svakodnevnu rutinu uličarki, pandura, uličnih svirača, skupljača đubreta, uličnih čistača, vozača gradskog prevoza, uličnih pasa, taksista, ajmoženegaća, prosjaka i ostale bratije koja „leba sa asfalta jede“.
U onom drugu značenju, onom o kome se ovde radi , u kome se ulice pretvaraju u „politički korzo“, „revolucionarnu scenu na kojoj se vlast valja ulicama“ i „laboratoriju za instant pravljenje Ostrva sunca“, izlazak na ulice predstavlja povremenu političku aktivnost Srba sa uvek istim – katastrofalnim ishodom.
Puno buke, besa, polomljenih ruku, nogu, pokradenih patika i jeftinih patetika, razlomljenih izloga i zgaženih iliuzija. I to je tako, neće se Srbija ‘leba najesti sa ulice nego sa njive...
Ali ne vredi, Srbinu je evolucija smorena, pali ga revolucija, voli Srbin da se čegevariše. Posle kuka kada naograiše.
Džabe je Bog Srbinu u poverenju rek'o, sedmog dana geneze, kad kod Srbina zasedoše da odmore od stvaranja sveta: „Vidi, opravismo ga ovako kako ga opravismo, nemoj ga prepravljaš, ljubim te ko Boga. Drag si mi Srbine, ali sidi di si, za ulice nisi...“.
Ma, nema bre šanse da više izađem... Kvota da opet izađem na ulicu da se borim za neki palackurac ne postoji, n-e p-o-s-t-o-j-i. Sigurica, imaš dojavu od mene, imam pravo bar svoj život da namestim.
Što, da neću opet da šetam k’o ludak protestvujući što mi jebu kevu, a da sutra gledam kako mi oni iza kojih sam se šetao na redaljku, tovare onu iz čije sam se pičke u ovoj pizdi materinoj rodio. Oću, ali znaš kad. Ma nikad bre, nikad bre više, niiiiiiiiiiiiiikad. Evo mi kurac ovaj moj izjebani i razočarani!
Izlazili smo i 27.marta i bolje grob i bolje rat, i dobismo oboje, a sve ustvari bilo da ga Hitler manje trpa u Englesku bulju i da što više pretovari nama. I Trst je naš, pa na ulicu, a posle mi bratu od strica u trbuh Janezi poslali metak zahvalnosti, dok je na stražarskom mestu jeo suvi jebeni dnevni obrok. I Tita na ulicama dočekivali svaki put kad se ovaj od nekog ljudoždera nepojeden vrati i novu autonomnu pokrajinu u Srbiji napravi.
Za Slobu tek ludnica. Svaki dan na ulicama hiljade, odjeci i reagovanja. Niko ne sme da vas bije. Do devetog marta, a tada nam stiglo i pojačanje na ulici. Tenkovi. JNA. A ona lisica od Vuka, nije on tada na ulici bio. Na ulici ostala sama ona riba sa tri prsta, a pička se sakrio u rekvizitu Narodnog pozorišta.
A tek Čeda, čuvar vatre, kupac Fidelinke, dramski pisac i europejac, više mu vredi guma jednog džipa od mog života, a ja k’o mladi dresirani majmun, danima za njim. „Mlado je dete, vidi kako mu sijaju oči, ovaj ne ume da izda.“ O Bože, kakva sam ja budala bio.
Za peti oktobar bi danas strelj'o. Ne amnestiram nikog. Ni sebe. Osim ono dvoje što su poginuli. I Džoa bageristu. I on je, da se razumemo, idiot kao i mi, ali ne mogu mu zaboraviti kada roknu viljuškom od bagera u RTS. Sreo ga jednom, svratih ga u Paun kod Štajge, opasno se ubismo. Do jutra nismo politiku pomenuli.
Kažem ti, za 5. oktobar bi strelj'o. Da opet gutam suzavac da Marović kupi još jedno ostrvo, da Otpor izvesti USAID u Budimpešti o "uspešno realizovanom projektu", da dobijam batine, a da me danas Dačić u svet vodi. Beograd je svet, ma je li Boga ti, Beograd je svetska budala - koga je sve na vlast dovodio.
Ma, muka mi kad se svega setim. Život mi prođe čekajući izlazak govnjave motke na ulicu, a svaka iza koje sam stao u dupe mi na kraju uđe, a ne njima po leđima.
Zato više na ulicu ne izlazim ni kad sportiste dočekuju. Kad kažem dosta, onda je dosta.
Mada, mamu mu jebem, nekad mi neka čudna jeza krene niz kičmu kad prođem kroz Kolarčevu. Kao da opet čujem pištaljke, pričini mi se pokojni patrijarh Paja kako vodi moleban, a mi da svršimo od sreće kad se njihov kordon sklonio...
I neću, nikad više neću, ma da nas pozovu i povedu zajedno Štulić izjebani Džoni i Obilić jebeni Miloš. Ni da je Princip Gavra portparol protesta!
Jedino ako ova generacija naše dece ne krene. U njih još verujem. Ako oni krenu eto i mene trećepozivca. Još čuvam pištaljku. Pored čuvarkuće, u čaši što sam je iz Skupštine uzeo petog oktobra.
Komentari
- K
Razvaljivanje. + i *
Kud se opet zajeba narod 2012. Izgleda isti taj od 5. oktobra. Ma treba pustiti da tih stotinak jadnika "političara" sami izađu na izbore i biraju se između sebe. 
Au koliko iskrenosti i koliko me samo posetilo na sve. Ne mogu da objasnim klincima šta smo preživeli. Ni ne pokušavam više. Koliko smo se jebeno smrzavali, pištali, mlavili sa policijom, jedva čekali da krenemo ka gradu u novi protest. Kako smo se probudili svi odlučni tog jebenog 5. oktobra i metkove da ispopijamo....Prodali su nas.
+
Hvala puno svima, i onima koji su glasali, i naročito onima koji su ostavili komentare. Za ovu definiciju mi je jedini problem bilo vreme da je napišem, a u primer sam "metnuo" sebe tako da mi je bilo lakše da se konsultujem "iz prve ruke".
jbt, što zahtevni ovi turniri! nisam ovoliko pisao duuuuuugo! sledeći neka bude onaj u kratežima ;P
jebaga, Kaizen odredio da je zvezda nesto bitno...vidis da je komunista covek...i tamo u profilu imas medalje, a da se ne provali onda dodao onu krunu..da se vlasi ne dosete..
ne slazem se sa svim...pogotovo s tim da se nesto kajem sto sam izalazio na ulicu...
ne brate.
vise mi zao sto sad ima mnogo takvih koji se kaju sto su izlazili na ulice i sto sad ne bi za hektar bureka i tonu sarenih bombona...
ja bi izlazio svaki mesec dana ako treba, a treba...al i par vesanja, par kacenja na terazije, par kamenovanja...kurac demokratija, batina...
doduse zadnjih godinu, dve imam Vadikalnije resenje...
TNT, oko sebe, u skupstinu, kad su svi tamo, a ko nije, naredim da dodje, upaljac u ruci i KABUUUUUMMMM...

Potpisujem! No će nas opet prejebat! Ali lepota je u oku demonstranta, ne u rezultata demonstracija ;P
I pokrećem peticiju, amo ovog momenta, u inat Kaizenovom čekanju šta Moskva kaže...
Daklem, peticija "Skupština - više je nećemo paliti praznu" se može potpisati pod posterom nepoznatog genijalnog avtora:
ti da odgovaraš na pvt ja bi te tamo pito kako se linkuje. čak sam i u jebeni gugl ukuco vukajlija linkovanje i izađe 395 linkova di tovarite paćenike ko ja.
od tad se gradim antipostomedernistom, kao ša kurac pozivanje na kontextualnost, hihihihihihia ovo ludilo od pojma, ako ga ne definišeš kaparišem za vreme kad mi ovi crvendaći da Vuke dopuste da promenim ovaj nick nalik na posleponoćni nik ocvlaog neženje na krstarici ;P
a tad ćeš, u razgovoru sa komandatnom opertivne grupe sever "Pojedincem sa masovnom mudima" sve dogovoriti u afsolutnoj tajnosti.

pa ispadne Moja baba

diskretni, Alt+F, tekst linka (ono što se vidi žuto), ALT+W, adresa iz tulbara (http://vukajlija.com/izlazak-na-ulice/656338#comment_2573234), ALT+G, važi za latiničnu tastaturu

Čak i pojedinac sa masovnim mudima ustukne pred pokojnom babom Stanom, Bog da joj dušu prosti.
Pojedinčeve pokojne babe Milosava i Draga ohrabruju mene, pretedenta na PSMM (da ne kuckam svaki put pojedinca sa masovnim mudima) da se umreži sa drugim PSMM i još pregršt takih PSMM diljem naše napaćene očevine i babovine (po babama, a ne očevima turcizmima) i da postanemo MSMM (masa SMM) i da bude BUUUUUUUUUUMMMMMMMMMMM
Veliko!
Hajde jedan vic/anegdota kakogod, apropo ovog diskretnog kursa, hehe.
Kaže 'vako: neki poznati šahista čekao voz u nekoj vukojebini, te u kafani ubijao vreme. Zamole ga da odigra tu sa njhovim lokalnim (dakle vokojebinskim) šahistom, momkom nekim, partiju dve, dok gluvari. I, odere ga momak momački par komada. Veli majstor: Alal vera, a najinteresantnije je da ste me savladali bez pomeranja topova!! A kaže momak: Ovih duguljastih figura na ćoškovima?? Niko u selu ne zna kako se koriste! Opa
Diskretni, nemoj se primati da ćeš pobediti na turniru, ali eto malo da se ne transferišeš bezveze lolo
Jel veruješ da sam na pola teksta dao zvezdu, i nadao se ali i strepeo da nećeš na kraju sve da zasereš preokretom, znači kad sam znao. Koji kurac, kilometarski tekst da u poslednjoj rečenici sve preokreneš u usereš se sam sebi u usta. Meni se ne sviđa, ni malo. Nikad ovca i nikad u masu za interes debila i lopova! Skinuta zvezda.
- A
Tužno je što sam se tek večeras, čitajući ovu definiciju, setio da je to bilo *na današnji dan*.

Odlična defka. Ogroman plus, mada se u mnogo čemu ne slažem. Ne bih se odrekao ni jednog minuta protesta 96-97, ni sekunda 5. oktobra, niti svih onih uzgrednih manjih protesta. Valjda zato što sam već tada znao da je sve to zapravo uzaludno, što sam devedesetšeste znao da će nas prodati i Vuk i Čeda i Đinđić, što sam 5. oktobra znao da to što skidamo Slobu ne garantuje ništa, sem da će opet neko da se okoristi o naš trud. Sve sam to znao ali sam znao i da ja jednostavno moram da budem tamo, tada, ili jednostavno neću moći sebe da pogledam u ogledalu.
I niko mi ne može oduzeti ono moje pijano gluvo kolo na zvuk "Moravca" koji se čuo samo u mojoj glavi, na sred raskrsnice ispred Narodnog pozorišta, te noći 5. oktobra i još pijanije ležanje na istoj toj raskrsnici koji minut kasnije, jer, šta god se dogodilo kasnije, tada sam bio srećan čovek.
Mene sad malo boli kad prođem kroz Kolarčevu, jer više nema "Filipsa" pored kog se moja grupica okupljala, već je sada tu neka tamo pekaretina. Boli me i kada se spuštam niz Takovsku pa pogledam na baka Olgin balkon, žacne me kad prođem preko platoa, a kad čujem "Karmina Burana" setim se kontramitinga i onog nesrećnika iz SPO kom su pucali u glavu. Pešački kod "Moskve" i "Balkana" i igra semafora, zatvorske šetnje kroz Knez-Mihailovu, bela, crvena i plava grupa za dežurstvo ispred kordona (do pre četiri godine čuvao sam svoj plavi kartončić, sve dok mi ga nisu ukrali zajedno sa novčanikom). Ali, sve te uspomene su nešto čega se sećam sa ponosom, ne zbog rezultata (koji su izostali) već zbog, jebem li ga čega, valjda toga što sam time sebi dokazivao da sam živ i uspravan.
E, da, tada, u februaru 1997. godine, na ulici sam našao svoju sadašnju ženu i majku moje dece. Kad malo bolje razmislim i kad podvučem crtu, ja sam iz svega izašao u plusu.
Ima vala hoštaplera raznih. Srbe vole n'o što vole sebe, jer im nude polupansione. Robna kuća u im je jedino lijepa, a ne znam za ostala prirodna pogatstva.
Samo ima podmuklih pandura, mene onaj sa crnim Mercedesom kroz Sozinu ladno snima. Bar-Virpazar im stalna ruta, od sad moraš niz Petrovačke strane.- DP
Срећом па сада нема потребе за изласком на улице. Уз вештину господина Вучића на дипломатском плану, уз његов сјајан ангажман у покретању економије, уз све оно што чини за обичне грађане... дани шетања су иза нас.

Citiraću sam sebe.
Pakao Juga
Jel veruješ da sam na pola teksta dao zvezdu, i nadao se ali i strepeo da nećeš na kraju sve da zasereš preokretom, znači kad sam znao. Koji kurac, kilometarski tekst da u poslednjoj rečenici sve preokreneš u usereš se sam sebi u usta. Meni se ne sviđa, ni malo. Nikad ovca i nikad u masu za interes debila i lopova! Skinuta zvezda.
Svaka čast Vučiću, za samo par mjeseci je svojim predanim radom i požrtvovanjem doprinio da veliki broj ljudi osjeti nešto novo na političkoj sceni! Nešto što će uspostaviti red i poštenje, u Srbiji koja je bila prekorumpirana! Miškovići i Đurašković stekli su milione na račun države i sad je došlo vrijeme da polože račune! Mišković je prije trebao da razmišlja i brine o sinu prije nego što ga je upetljao u sve!
Da nije četvrte crnogorske brigade?Ma nije, neko je komunističko ime, narodnih heroja, omladinskih brigada, tako nešto. Veroavtno je sad i promenjeno, ćale mi je rođen u starom Baru, selo Tomba. Ni ne sećam se više, ali je to jedino mesto na svetu koje mogu nazvati rodnim krajem i jedino mesto za kojim me muči nostalgija.
- DP
Мислим да је аутор овом дефиницијом хтео да нагласи колико је Вучић урадио и још увек неуморно и предано ради да у овој земљи буде боље.

Ne čitaju mi se komentari, mada, ako su upola dobri ko defka, valjalo bi izmeračiti..
Directore, slažem se sa tobom od reči do reči. Mene živ sram izede od sopstvene lakovernosti. I mene su deca pitala, muž i ja pripovedali oni se isčudjavali...
Zapravo, nije vreme za prolivanje suza, nit' se valja predati letargiji- vreme je da sopstvenu decu opametimo, ako nam je uopšte ostalo pameti.
Ili, da se opustimo i učimo od njih.- E
Господину аутору један орден.
Сажето и реално.
Не склањаш улицом оне који су улицом дошли.
Мора као иза оне црте на 6,25 у кошарци...
Mada, mamu mu jebem, nekad mi neka čudna jeza krene niz kičmu kad prođem kroz Kolarčevu. Kao da opet čujem pištaljke, pričini mi se pokojni patrijarh Paja kako vodi moleban, a mi da svršimo od sreće kad se njihov kordon sklonio...Jedino ako ova generacija naše dece ne krene. U njih još verujem. Ako oni krenu eto i mene trećepozivca. Još čuvam pištaljku. Pored čuvarkuće, u čaši što sam je iz Skupštine uzeo petog oktobra.Сјајна дефка, без речи сам!
- ДAli ne vredi, Srbinu je evolucija smorena, pali ga revolucija, voli Srbin da se čegevariše. Posle kuka kada nagraiše.
