To izusti, a dušu ispusti
Rmbačio je celog života, što bi neki rekli - od kad zna za sebe.
Ćutao je. Nikada nikome nije protivrečio. Pokoravao se čak i inferiornijim osobama u firmi. Čak su ga i tetkice napušavale. Čitav svoj život je običan crv, koga ne možeš ni na udicu da met'eš da pecaš ribu.
Život ga nikada nije mazio.
Bio je i u ratu, čak je i tri prsta desne šake izgubio tamo, spašavajući bagru, čiji je predmet najobičnije sprdnje bio.
Sveta tri prsta, Sveto trojstvo.
Tri prsta kojima se krsti i iskazuje ponos mašući njima kada reprezentativci uzmu zlato.
Tri prsta koja upućuju prodane duše i strendžere na njeguvu adresu. Na njegovu Otadžbinu.
Vratio se ćutke sa ratišta u rodni grad.
Koračao je prašnjavim asfaltom, kao da nikuda ne žuri, kao da ga niko ne čeka kući.
Nije obraćao pažnju na buku oko sebe. Samo je i dalje koračao, neprimetno, u masi ljudi koji su slavili. Nije ga ni zanimalo zašto slave. On je iz rata izašao kao gubitnik.
Stigao je kući.
Dočekali su ga presrećni roditelji, brat i trudna žena.
Znao je da nije otac tog deteta koje ona nosi, jednostavno, to je bilo nemoguće. Predugo je bio na ratištu da bi taj plod u njenoj utrobi, plod njene preljube, bio njegov. I dalje je ćutao. I žena je ćutala. Svi su mislili da se neće živ vratiti. Tešili su ga zbog gubitka prstiju, međutim, nije hajao za to.
Samo je mirno sedeo i naginjao čašicu. Utrobu mu je pekao opori ukus rakije koja je bila namenska. Njena jedina namena je rođenje unučeta njegovog oca.
Mirno je ustao i otišao u sobu.
Sa ratišta je doneo pištolj neprijatelja, kao trofej.
Dugo je razmišljao. Nije znao šta da radi. Milion crnih misli su mu se motale po glavi. Nije hteo da digne ruku na ženu koju je i dalje voleo. Samo ju je tiho pozvao da dođe u sobu.
Dok je otvarala vrata, upućujući mu setan pogled, on je samo izgovorio poslednje "zbogom" i povukao okidač ratnog trofeja, koji je bio uperen u njegovu slepoočnicu.
Komentari

Морам се овде укључити... Миле, као прво, не помињи ник аутора... :-)
Као друго, ове реченице феноменално дочаравају манталну измореност главног јунака, баш у складу са темом, феноменално се уклапају у концепт идеје коју је аутор имао... Да не дужим...
Иначе, није из реперске песме, много ускогрудо си сагледао. :-)
Је л' ово повучено из Марчелова "Три прста"?Не подносим њега органски, појма нисам имао да он има ту песму...:))
Миле, хвала на критикама, видео сам, нисам хтео да одговарам у току дуела...:)
Знам да ово није дефка, то стоји, али тако сам имао неку потребу да то напишем тако... Наравно, могућност гласања је ту, тако да може свако да оцени како жели..:)Хвала људи...:)
da... ali, jbg, meščini da je ovo najgora defka s takmičenja. meni.
bez uvrede.Не видим разлог да се увредим, свако има своје мишљење, Боже мој...:)
Кошто рекох, постоје оцене, ни по бабу ни по стричевима, већ по својој вољи треба оцењивати, тако да оно, навали народе...:)ZangecuPff,prosto mi se povrace od defke...da mogu dao bi joj 30 -
Ти направи 30 дуплих, па удри, шта друго да ти кажем...:)
Да не цитирам остале, хвала људи...:)

loš rip off ove definicije

Ljudi, odmah da kažem IZVIN'TE, relativno sam nov član ovde, ali od kad znam za Vukajliju (ček bre da proverim, jes Bogami piše gore http://vukajlija.com/to-izusti-a-dusu-ispusti/558128 ), ja ga doživljavam kao sajt za kreativno opuštanje ganglija... Silom prilika sam 'izučio' književnost (profanka u gimnazuiji me 2 put rušila do u avgust), samim tim ponešto se i nalepilo uzput- počeo sam ozbiljnije čitati. Da ne tupim, CRTICA IZ RUINIRANE REALNOSTI koja RASTURA (ljudi ginu i ostaju sakati, a škart trpa u tuđe žene- da otkrijem tajnu Sv. Georgija... D. Kovačevića?)! Ali gorči moj druže, meni ovo NIJE za Vukajliju- otvorim Politiku, Novosti, pa biram- mnogo sparušenije i novinarski doduše...
- N
Odličan tekst, na žalost i poprilično istinit za veliki broj ljudi sa ovih naših prostora
- M
Trebao je da se samouništi prije odlaska u rat. Posle činjenja katastrofalne greške je lako pametan biti.
