Ribe koje čitaju Murakamija u tramvaju
Murakami je opcionalan, može biti i neki drugo precenjeno smeće.
Poenta su te ribe. One čitaju u tramvaju, i to Murakamija. One nisu kao ostala needukovana marva koja jebe majku kontrolorima i čita Kurir. One tiho pričaju, uvek lepo mirišu i ne grbe se dok sede. Ne prde i ne pišaju kao druga ljudska bića, toksine izbacuju kroz kožu jer je to više romantično. Ne prave nagle pokrete, ne nose cegere sa paradajzom i kese iz maksija i višnjice. Ne osećaju smrad baba koje sede do njih u busu. Pišu dnevnik i maštaju da ih plodi asistent Srednjovekovne književnosti. Gledaju kroz prozor kad pada sneg sa snuždenom "ko je ubio sve male kuce" facom. Uživaju u nekim dalekim predelima okružene aurom pačulija i veltšmerca. Voliš ih iako ih ne znaš, a želiš da ih znaš. Želiš da znaš o čemu čitaju, o kome sanjaju, o čemu ta krhka bića misle dok čekaju tramvaj dvojku.
"Jebote, iskenjaću govno težine novorođenčeta kada stignem kući"
Komentari
- M
Nisi loša Butt, samo si nacionalista. To je gore.

http://images-mediawiki-sites.thefullwiki.org/05/3/8/2/29355973464627680.jpg
Ovoliki inuendo imam na ovo pisanije.- TB
Одлично је ово....

Ljudi koji dele književna dela na ovaj način mogu da mi nasapunjaju skrotum. To su oni koji se sipovraćaju na Murakamija, zatim odu da čitaju Dostojevskog i u sebi hoće da umru, pa preskaču stranice, pa malo pogledaju na netu opis toma koji ih smara, a onda kada završe odu i seru kako su ultra načitani i kako je bilo šta lakše od Kanta i Hegela - čisto sranje.
Opet- nasapunjajte mi skrotum i istom rukom pojedite pljesku.
He, nisu sve devojke ribe, ovde je autor u konfliktu želje za krotkim spavanjem **riba** (dakle mirišljavih požudnih dugonogih dopičnjakom ukrašenih nimfi) i nemogućnošću da im pristupe, te tu Murakami ispada kolateralna šteta, slično bi bilo i da čitaju Kunderu ili Jelenu Bačić Alimpić.
Zanimljivo da ovom analizom iskazah i svoje psihoze :(
:D- b
"s one strane ulice stanuju devojčice
kojima, kojima miriše koža"
