Ulični pas
...Одлазим у "Рупу" у једном тренутку, у народу познатију као "Академију", многи је зову и "Џамија". Треба да се нађем са ортацима. Касним. Не затичем их све, срећем друге, и са њима блејим. Пада понуда за приватну журку и одлазим. Журка приватна ко журка, грљење, љубљење и смор на крају.
Излазим.
Крећем пешке кући, није да је близу, али прија ми шетња по снегу који је прекрио град. Убрзо потом срећем џукца на улици који ми после једно 200 метара прилази. Пада неповерење и страх са обе стране. Прилазим му први, и ословљавам га са:
Де си пас.
Пада њушкање и постајемо пријатељи.
...
Прати ме путем на таквом одстојању да таксисти који пролазе помисле да је мој пас и да нисам пијана будала која пешачи без кеша јер нема исти, већ неко ко шета пса по комшилуку. Почињем да готивим пса због тога.
Пролазимо кроз територије заједно које нису наше. Смањује одстојање између нас.
У једном тренутку, пас скреће, одлази и ја помислих: Хвала ти псу на друштву, и настављам даље. Стиже ме после два минута.
Настављамо ћутке даље пут.
Постаје ми глупо што га толико цимам да ми прави друштво и минут након што сам то помислио он стаје и ја му говорим да иде "кући". Пас стаје и окреће, помишљам у себи опет хвала ти на друштву. Непун секунд након тога, опет ме стиже. Опет га мазим јер немам како другачије да му се захвалим.
Стижемо до мог улаза.
Мазим га последњи пут, осећам гнедлу у грлу и одлазим. Затварам врата улаза псу пред носем. Крећем пар корака и застајем. Стојим тако непомичан пар секунди и враћам се и отварам улазна врата.
Пас, који до тог тренутка био испред исти се помера пар метара. Покушавам опет да га помазим, као да желим да се извиним и захвалим у исто време.
Пас се склања, буквално као да ми говори: Издао си ме и ако то ничим нисам заслужио.
Све фекалије, говна и проливи Универзума сливају се по мени.
Покисо, поново затварам врата улаза.
Човек је давно схватио да му је пас најбољи пријатељ.
Схватио је то зато што ниједан човек на свету не може указати другом тако безкомпромисно поверење, које и ако је стечено за минут до смрти неће бити доведено у питање.
Komentari

Jedno lepo veče u Beogradu.
Vraćajući se od prijatelja, odlučio sam da se prvozam podzemljem Beograda. Noć, tek nekih sat pred mrtvo doba, spuštam se niz zmiju do same stanice. A kako drugačije nazvati one dugačke pokretne stepenice. Onakav nikakav umoran, sedoh na klupu. Spustim torbu na pod, jer ovde nema zemlje. Daleko sam od same površine. Na zvučniku se čuje neka muzika lagana, i čuje se jedno mače.
Na samim šinama jedno malo crno mače gleda u mene i mjauče. Neke žene čiste stanicu, prolaze i primete mače. Odlučim da skočim da dohvatim to malo stvorenje i uradim tako. Žene na mene sručiše buljuk: Ne sme se to raditi, joj, eto i kamere su te snimile.Dobro pa Steva nije tu da te vidi! Ma mislim u sebi neka su me snimile, idem da izvučem mače sa šina, jebo sve. Ono mače me je u stopu pratilo, gde god sam krenuo ono me je gledalo. Penjalo mi se na torbu, pa na nogu, ma svuda.
Evo ga i moj voz za Valjevo. Gledam ono mače, a i ono mene. Uzimam ga i unosim u voz. Ma imam toliko para da dam kondukteru za pivo da mi ne dira mače. I oni su ljudi. Mene je ovo mače spasilo više nego ja njega.Beograd 21:00,20.06.2009, podzemna železnička stanica Vuk

Ne znam koliko sam ih samo kuci doneo, i pasa i macaka..Izbegavam da pisem i pricam o psima. Znas, kada macku ne hranis tri dana, ona ce otici od tebe i snaci ce se. Pas nece. Ostace zauvek uz tebe, a ako ga ti napustis, on ne moze da se snadje. Moze samo da se nada da ce ga neko usvojiti ili nahraniti. Kako god, odavno sam shvatio da covek koji udari ili psa stavi u kola i odveze ga u nepoznat deo grada i tu ostavi, ne moze biti moj prijatelj. Cesto ih nahranim, ponekad i kad se vracam iz grada, od zadnjih para kupim pljesku i podelim sa nekom lutalicom. Ostanem gladan, ali mi srce bude puno.

Molbe jednog psa
1. Moj život traje od 10 do 15 godina.Svaki rastanak od tebe za mene znači patnju. Razmisli o tome pre nego što me uzmeš.
2. Voli me onakvog kakav jesam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogućnost da biram prijatelja i gospodara.
3. Daj mi vremena da shvatim šta od mene tražiš. Pre nego što me u toku obuke izgrdiš, preispitaj sebe, možda ti grešiš ili ja ne mogu da shvatim šta ti želiš.
4. Voli me, ja živim od tvoje ljubavi.
5. Nemoj se ljutiti na mene i nemoj me kažnjavati. Ti ipak imaš svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe.
6. Pričaj sa mnom. Iako se tebi čini da te ne razumem, ipak znam šta misliš i osećaš.
7. Znaj, ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa.
8. Razmisli pre nego što me udariš. Sa lakoćom te mogu ugristi, ali to nikada ne činim.
9. Ne smatraj me igračkom dok sam mali i sladak, da bi me kasnije odbacio, jer je moja ljubav prema tebi večna.
10. Brini o meni kada ostarim, ostanem bez zuba, ogluvim, oslepim, prestanem da se krećem. I o tebi će se neko brinuti-starost je ista za sve.
11. Prati me na mom poslednjem putu. Nemoj nikad reći: "Ja to ne mogu da gledam" ili "Neka se to dogodi u mom odsustvu". Za mene je s tobom sve lakše.
12. Kad me više ne bude bilo, nemoj tugovati, već usreći nekog novog psa i voli ga kao što si mene voleo.- J
Stvarno si me pogodio ovom definicijom +
- K
Pokidao si....+++++F+++++
- zp
Omiljeno!

kad mi je bio 19ti rodjendan,ja se vracao gajbi i jedan mali nezasticeni keric koga su drugi kerovi jurili pripio se uz mene i bio je jako srecan,hodao mi je milimetar do noge,zamalo sam se sapleo o njega vise puta...srecan i ponosan je hodao uz mene,misleci da je konacno zasticen za stalno,a onda kad sam usao u ulaz i zatvorio vrata gledao me kroz staklo onako zacudjujuce,a kad sam otisao do lifta gde sam mu se vec izgubio iz vidika,poceo je da cvili i laje jako jako glasno,kad sam usao u gajbu sa treceg sprata se cuo ko da je tu odmah do mene,keva mi rekla nesto u fazonu kakav ker ovo sad nasao da laje...bio sam smoren danima i sad sam smoren zbog toga
- 6
Р
а
с
к
и
в
а
Пљус, патрик!
