Dabogda nemao, pa dobio kad ti uopšte više nije potrebno!
Godina 1984, još nam visi Titova slika u predsoblju, a ja već postao gimnazijalac!
U džepu imam 20 dinara, i već dva sata razmišljam kako da usnulog ćaleta(sada pokojnog) opljačkam za još dvadeset dinara, pa da imam dovoljno za dva čaja(sa limunom!) u "Korani".
Posle munjevite akcije privlačenja tatinom buđelaru (tu moju akciju i danas izučavaju na fakultetima za nindže), dolazim do drugih 20 dinara, tako neophodnih za moju kompletnu sreću u životu.
Tragove tog svog zločina sam uklonio tako dobro da ni svi holivudski forenzičari zajedno ne bi mogli da snime o tome ni 15 sekundi u nekoj epizodi, toliko je to malo dokaza bilo ostalo!
Izlazim napolje sa dilemom kako da to najpametnije utrošim...
Dva su puta predamnom. Jedan je do naselja Aerodrom(4km), a drugi do Stanova(6km). Kola naravno nemam, a ni pare za autobus, samo za ta dva čaja(i to ako nisu poskupeli!). Na kraju one dalje destinacije me čeka ONA, ne tako lepa, da zajedno idemo u grad, a deluje kao da bi rado zastala u nekom od usputnih parkića. Možda se budemo i po'vatali!
Na kraju one druge i bliže destinacije je prelepo i prepametno žensko stvorenje u koje sam pomalo zaljubljen, ali sve deluje da će pre bilo čega morati makar 3-4 kanistra čaja da se popije sa njom, i to u dužem vremenskom razdoblju.
Namaknem kapuljaču, kiša je lila k'o iz kabla, pa odlučnim korakom krenem prema ružnijoj koju ne volim!
......
Godina 2010, živim u Luxembourg-u, jednoj od tri najbogatije zemlje na svetu.
Tita nema, u predsoblju mi visi kalendar uplata "Paribas" banke. U novčaniku par EURO novčanica i pregršt kartica sa četvorocifrenim limitima. Ispred kuće dva auta i džip.
Živim sam samcit u ogromnoj kući, najbliža familija je 2100km daleko, a čak i kiša ne pada.
Skoro je 7 sati i za nekoliko minuta će prelepo stvorenje koje se otvoreno loži na mene ("senzibilna skandinavska ženstvenost") da me zove da idemo zajedno na neki heavy-metal fest u jedno obližnje seoce.
Tamo nema čaja, samo Paulaner i Bofferding pivo...Neće ni da poskupi, a i da poskupi, niko to neće ni da primeti.
Sigurno će da me spopadne i to ne po parkovima, nego u mom ili njenom krevetu. I ona živi sama...ima i ona dva auta.
Jbg...samo što sam došao i istuširao se, a na Sky TV počinje Eddie Izzard da priča fazone...a ona ionako mnogo priča gluposti, stvarno nemam volje da nju slušam.
Gasim telefon na minut pre poziva.
Komentari
- SZ
rodjo cime se ti bavis tamo

Ja na moru, i neko cudoviste sa svedskim registracijama zauzelo pola parkinga u hotelu. Naravno, BMW 7e serije sa 1000 nekih dodataka, fabrickih i stilizovanih. A vozi ga poluinvalid od nepunih 40, a izgleda kao da ima 100 na onim stakama. Seta plavusu koja je otprilike mojih godina, al eto...Dzabe mu sve te pare i cuda, kad nema ona najprostija zivotna zadovoljstva. +++
- Пд
Искусно. +
- b
Idi u kurac,rasplaka me.Koji ce mi moj sve što sad imam kad nemam volje ni za šta,a kad se samo setim onog ludila kad sam mogao na mesec da se popnem ali nije bilo u džepu...

Glavna osobina ovozemaljskog života je da nikada nemaš nešto onda kada ti to nešto i treba, tako je to "fabrički" od Boga stvoreno.
Inače bi svi mi živeli kao bakterije, one praktički žive u raju, zar ne? Imaju sve što im treba za život, nema stresa, sekiracije, nema borbe za opstanak. Rodiš se, razmnožiš se i nestaneš.
Ako je Gospod stvorio taj "raj" milionima živih stvorenja na zemlji, kako to da mu je baš kod nas "omanulo"?Sve to iz ove definicije je samo deo odrastanja i života svakog čoveka na ovom svetu... :-)

Na osnovu datih podataka, izvedosmo sledeći zaključak:
Gospodine Kurd, Vi posedujete imovinu od visoke materijalne vrednosti tako da je zaštita i obezbeđenje iste neophodno-stoga, http://vukajlija.com/recnik/autori/7582 i moja malenkoat Vam nude svoje stručne usluge. Uništavanje uljeza-brzo i efikasno, bubrege im prodajemo pre no što se 'olade.Šifra: Ja kad bijem, numem da stanem.
P.S. U slobodno vreme zavijamo sarme i popravljamo kola.
Srdačan pozdrav,
http://vukajlija.com/recnik/autori/10867
Kao dokaz da smo pripremljeni za čuvanje klijenta vašeg kalibra prilažem isečak iz razgovora sa kolegenicom:
11:31:00 PM Gile: sad kad ispadne da je kurd bivši specijalac iz 63. padobranske
Vaša bezbednost je naša briga.
:)

Ma sve u svoje vreme...Nekada sam samo putovao, a sada me mrzi do supermarketa da odem po cigare, daleko mi, haha!
Sve sam zaboravio...Skoro sam na Facebook-u pokušavao da nađem drugare iz škole, setio sam se samo tri kompletna imena iz cele osnovne i srednje škole. Imena profesora, dva.
Dobro je da se sećam kako mi se škola zvala! :-)Valjda je to očistio taj neki "čistač memorije" koji sam svojevremeno morao sebi da ugradim u glavu da bih ostao normalan...Obrisao sve, i dobro i loše. :-)

A da, školovani kadar.Pro popričaju sa tobom, pa te onda nalemaju.
Glavna osobina ovozemaljskog života je da nikada nemaš nešto onda kada ti to nešto i treba, tako je to "fabrički" od Boga stvoreno.Па јесте тако, ал' онда не би имали за шта живети.
Али нико не каже да не можемо бити срећни и без тога што нам треба.
Мсм да људи генерално не умеју да буду срећни.Podsjeti me na moju proslavu 20 godina mature prošle godine. Školski čas, svi pričaju, gdje su, šta rade, kako žive, neki dobro, neki loše... Ustaje drugar, upravo došao iz Švedske, kaže, ja imam sve, a nemam ništa i počinje da plače.Уф, језива прича.
Опет кажем, срећа заиста долази изнутра. Нико наравно не каже да мораш константно да будеш срећан, али људи некад ни не знају да су срећни.- js
Svaka cast za defku! Ali realno bedak no to je to, zivot! Should I stay or should I go...
